TUZLANSKI DOSJEPlaninari na˝Danima mimoze 2010˝ U petak ujutro, 5.februara u pet sati, na izlet je krenulo 52-je planinara i izletnika iz Tuzle i drugih gradova okruženja. Iz PD „Konjuh“ Tuzla bilo je oko 40 planinara, dok su ostali bili iz PD „Drenik“ Živinice, PD „Varda“ Banovići, PD „Svatovac“ Lukavac, PD „Gradina“ Gradačac i PD „Smajlovac“ Maglaj, a u Herceg Novom su nam se priključila još 4 naša planinara, koji su stigli automobilom. Sa nama je bila i dvočlana ekipa RTV TK koja je sve snimila i zabilježila, a što će biti emitovano u specijalnoj TV emisiji ovih dana. Slijedi cijelodnevna vožnja na relaciji: Tuzla-Sarajevo-Mostar-Neum-Dubrovnik-Igalo (Herceg Novi). Prvu veću pauzu pravimo u Jablanici, te koristimo priliku da uživamo u prelijepoj panorami i pogledima na grad Jablanicu, zeleno-plavu Neretvu i na snijegom pokrivene obronke i vrleti planine Prenj, koji se gube negdje u plavetnilu i u daljini.
Nastavljamo dalje i oko podne stižemo u Mostar. Za sat i po vremena, prošetali smo starim ulicama Mostara i veličanstvenim starim (obnovljenim) mostom, ispod kojeg je hučala plahovita Neretva, te razgledali mnogobrojne suvenire i druge turističke atrakcije i zasladili se mostarskim slasticama.
Sve to smo zabilježili bezbrojnim fotografijama starog mosta i Neretve, a i mi (planinari), došli smo na red za fotografisanje.
Putovanje se nastavlja. Kod Dubrovnika pravimo manju pauzu, a vrijeme se naglo mijenja, tako da u Igalo stižemo sa prvom kišom. Nakon smještaja po sobama i apartmanima i kraćeg odmora, prošetali smo do glavnog trga u Herceg Novom. Po kišnom vremenu ovdje se održala manifestacija otvaranja „Dani mimoze 2010“, a zatim je uslijedio koncert zabavne muzike. Sa nadom da će kiša do sutra prestati, odlazimo na noćni odmor. U subotu, 6.februara, ujutro kiša i dalje pada i nastavila je padati cijeli dan. Ipak, usprkos kiši, oblačimo kišna odijela, kabanice i uzimamo kišobrane, te autobusom u 10 sati odlazimo u Baošiće gdje je planirana centralna svečanost „Dana mimoze 2010“. Tu se razilazimo, neki odoše „šetajući“ prema Kumboru, a drugi prema centru Baošića. Usput srećemo poveću grupu planinara iz Osijeka. Zbog kišovitog vremena, malo je planinara, izletnika i gostiju, došli su najuporniji. Pored mora i na šetalištu, pod tendama i nastrešnicama, pripremaju se i prže ribice u ulju i otvaraju burići sa vinom, a tu su i mimoze.
Ubrzo poćinje podjela i degustacija ribe, a gužve nema kao prethodnih godina. Oko 11 sati nailazi kolona automobila i autobus sa mažoretkinjama, limenom glazbom i „prangijašima“, jer zbog kiše koja je neprestano padala nije mogla da se organizuje pješačka povorka. Sve se zatim odigravalo u centru Baošića, pod tendama, nastrešnicama i kišobranima. Uz limenu glazbu nastupiše mažoretkinje, a „prangijaši“ zapucaše iz prangija i kubura i sve je to trajalo nekih 10-tak minuta.
Zatim zasviraše neki muzičari, te nasta opšte veselje. Kiša pada i pada, ali ne smeta previše, jer imamo jake volje i dosta štimunga. Iako smo mokri i pokisli, sa punim rukama mimoza, igramo, skaćemo, veselimo se, a kišobrani lete u vis. Pridružuje nam se i nekoliko mažoretkinja, te koristimo priliku za zajednički snimak.
Nakon jednosatnog igranja i veselja, polako krećemo prema autobusu, jer je planiran odlazak na izlet u Kotor. S obzirom na loše i kišno vrijeme, da je većina pokisla i mokra, te malu zainteresiranost za Kotor, odluka je da se vratimo u Igalo na odmor i sušenje. Uveće je organizovano druženje planinara uz muziku u obližnjem restoranu. Nedjelja, 7.februara, ujutro konačno prestaje da pada kiša. U 8 sati polazimo put Tuzle! Vrijeme se svakim kilometrom mijenja nabolje, tako da opet pravimo pauzu iznad Dubrovnika i sada snimamo prelijepe fotose, kao što je i ovaj.
Idemo dalje. Zatim pauza u Neumu za doručak. Slijedeća aktivnost je odlazak i obilazak slapova „Kravice“, a koji se nalaze između Čapljine i Ljubuškog. Ovo je pravi prirodni fenomen i nema dovoljno riječi da se sva ta ljepota opiše.
Prošetali smo do ispod samih slapova, a vodena izmaglica i sitne kapljice su nas zasipale i orošavale. Zastaje dah od sve te ljepote. Buka slapova koji se obrušavaju je zaglušujuća. Naprosto, uživamo i divimo se. Nakon zajedničkog fotosa, polako se vraćamo prema autobusu i nastaljamo put prema Mostaru.
A dalje, ulaskom u planine poćinje padati snijeg. U Jablanici je pauza za većeru. Zatim vožnja preko Konjica, Sarajeva, Olova, Kladnja, a snijeg pada i pada. U Tuzlu stižemo oko 21, 30 sati i polako se razilazimo svojim kućama sa punim rukama mimoza, koje ćemo sutra i prekosutra da podijelimo sa svojim prijateljima da i oni malo uživaju. Za sada toliko, do novog susreta. Izvještaj i foto: Cembauer Stevo-STIV, član PD „KONJUH“ TUZLA Planinarski pozdrav: «VEDRO»!!! |
