TUZLANSKI DOSJE

16.02.2010.
Problem maloljetničke delikvencije je marginaliziran na svim nivoima



Lukačević
Biro za ljudska prava iz Tuzle je jedna od rijetkih nevladinih organizacija koja se bavi riješavanjem problema maloljetničke delikvencije. Više od četiri godine napornog rada rezultirale su uspostavljanjem Disciplinskog centra za maloljetnike u Tuzli, a o njihovim uspjesima pisao je i BBC. Upravo o radu ove organizacije i rezultatima njihovog rada razgovarali smo sa program koordinatoricom Biroa za ljudska prava, Elizabetom Lukačević.

Riješavanjem pitanja maloljetničke delikvencije na Tuzlanskom kantonu i šire bavite se više od četiri godine. Kako je sve počelo?

- Na početku nismo bili previše ambiciozni i krenuli smo od lokalnog nivoa. Počeli smo sa istraživanjem stanja maloljetničkog prestupništva u Tuzlanskom kantonu, a analiza koja je proizašla iz istraživanja ušla je u zvaničnu informaciju prema Skupštini TK 2007. godine. Na osnovu nje je donijeta odluka o osnivanju Disciplinskog centra za maloljetnike u Tuzli, što smo shvatili kao veliko priznanje i motivaciju za još bolji rad, kazala je Elizabeta.

Pratite i provedbu državne Strategije protiv maloljetničkog prestupništva, čija je implementacija nažalost morala čekati slučaj Denisa Mrnjavca, a sredinom ove godine se već završava. Koliko se uradilo do sada?


- Prema našoj analizi, koju smo radili protekle godine na području cijele BiH, veoma malo je urađeno. Iako je planirana za period od 2006. do 2010. godine, dvije godine je stajala u nečijoj ladici i čekala na bilo kakvu implementaciju. Tek nakon Mrnjavca - 2008. i 2009. se uradilo nešto, kao npr. osnivanje Koordinacionog tijela za praćenje implementacije Strategije protiv maloljetničkog prestupništva, ali ipak sve je to nedovoljno za ispunjenje njenih strateških ciljeva.

Koji je bio najveći problem u implementaciji Strategije?

- To su prvobitno institucije na svim nivoima vlasti, kao i manjak volje, te dnevnopolički problemi koji ovaj problem marginaliziraju. Ni profesionalci nisu na pravi način educirani i ne znaju kako treba raditi sa maloljetničkim prestupnicima. Cijela ova problematika je zapostavljena i marginalizirana na svim nivoima, a ni NVO sektor se ne bavi dovoljno ovim pitanjem, odgovara Lukačević.

Koliko je važna prevencija maloljetničkog prestupništva i na koji se način treba riješavati ovaj problem kada već nastane?

- Prevencija je najvažnija, ali gotovo niko ne radi na tome. Čak ni naš obrazovni sistem ne radi na tome. Mi smo radili na edukaciji sudija, tužilaca, policije, nastavnika, socijalnih radnika, novinara, kao i studenata budućih profesionalaca, te tako stvarali temelje za smanjenje kriminaliteta maloljetnika i njihovo kvalitetno tretiranje. Moram napomenuti i to da su alternativne mjere tretiranja također jako važne. Kada već imamo maloljetnog prestupnika, onda su mjere kao npr. rad u humanitarnoj organizaciji, jako bitne za njegovu resocijalizaciju. Međutim, one se rijetko izriču i još su novi pojam u našem društvu.

Početkom februara u organizaciji Biroa za ljudska prava održan je okrugli sto na temu nacrta federalnog Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku. Jeste li zadovoljni rezultatima i zaključcima?

- Dobili smo zaista kvalitetne preporuke profesionalaca. Zakon je obiman i tretira mnoge aspekte ovog problema i mi ćemo od svih sakupljenih prijedloga i komentara na raspravi, napraviti jedan dokument koji ćemo poslati dalje u parlamentarnu proceduru. U Republici Srpskoj ovaj zakon je već usvojen i nadam se da ni Federacija neće puno kasniti sa usvajanjem i implemtacijom, jer bi zakon trebao pružiti dobar okvir za riješavanje pitanja maloljetničkog prestupništva, zaključila je Lukačević.

A.S.