TUZLANSKI DOSJE

21.02.2010.
Pisma čitalaca
Alarmantno stanje u Azilu za pse

Kada su u pitanju psi na ulici, građani se slažu da problem postoji i da se treba riješiti ali su mišljenja podjeljenja kada je u pitanju način rješavanja problema. Jedni zastupaju stav da ih treba skloniti sa ulice a kako manje je bitno, neki su za strvodersku službu a drugi za poboljšanje uslova u azilu za pse.
Često dobijamo pisma čitaoca koji ukazuju na problem pasa lutalica, međutim, kako koja godina prolazi kao da se stanje pogoršava. Uslovi u azilu su loši, a pasi u čoporima hodaju gradom.
Objavljujemo dva najnovija pisma – saopštenja, ovaj put od ljubitelja životinja koji traže sprovođenje nedavno usvojenog zakona za zaštitu životinja.
Ovo je jedan od problema koji se direktno dotiče i zdravlja ljudi te je krajnje vrijeme da se zauzme jasan stav po pitanju životinja koje žive na ulici. Šta sa psima lutalicama i azilom?



Ko je nadležan za sprovođenje zakona za zastitu i dobrobit zivotinja???

Borba za opstanak u Azilu “Opstanak” traje od 2003.Kako je rastao broj stanovnika ovoga malog skloništa za napuštene životinje tako su rasli i problemi. Psi kao psi nikada nisu pravili probleme, zadovoljni jednim obrokom dnevno i zdjelicom čiste vode, svi su se radovali svojim posjetiocima i novim članovima njihove male zajednice. Pas ostaje pas, ali njegov najbolji prijatelje čovjek postepeno postaje njegov najveći neprijatelj.
Dok pojedini građani nabavljaju nove i skupe rase pasa uvezene iz Srbije ili Hrvatske po cijenama od 300 KM-1000KM pa i više ovisno o rasi psa, koji će s vremenom zatražiti utočište u Azilu “Opstanak” ili bar njihovi neunovčeni ili neželjeni potomci.
Općinske vlasti se žestoko bore oko riješenja uličnih pasa.Građani im ni najmanje u tome ne pomažu, jer dok Općinski strvinari ubiju pedesetak pasa na human način - injekcija za uspavljivanje pa tek onda metak, građani sljedeće jutro udvostruče broj pasa.Dok traju natezanja između općinskih strvinara o nesavjesnih građana ko ce više ko će bolje.

Savjesni građani zovu općinske strvinare da im na human način uklone psa lutalicu iz dvorista ili ispred zgrade.Pojedini savjesni građani zovu udruženja za zaštitu životinja sa molbama da se pomogne u zbrinjavanju napuštene štenadi koje sami građani hrane u blizini svojih radnih ili stambenih objekata. Za sve to vrijeme Udruženja za zastitu zivotinja “Opstanak” i “Canis" pokusavaju da ponude riješenje za HUMANO zbrinjavanje napuštenih životinja, lobirajuci u Općini Tuzla i u Mjesnim zajednicama Općine Tuzla.


Članovi odbora Mijesnih zajednica svjesni postojanja zakona za zastitu i dobrobit životinja se slažu da pse ne treba ubiti nego ih smijestiti u sklonište (Aail), i pokrenuti edukacioni program za školsku djecu i građane ali sami sa tim ne žele imati puno dodira, općinske vlasti takođe.
Sto bi rekli “Brigo moja predji na drugoga”.


Udruzenja za zastitu zivotinja “Opstanak” i “Canis” žele da preuzmu brigu o riješavanju tog problema, kao i pojedini građani koji nisu članovi ni jednog Udruženja a žele da se problem uličnih pasa rijesi humano u korist gradjana i životinja. Međutim općinskim vlastima to ne odgovara. ZASTO? Svaki put kada članovi Udruženja za zastitu zivotinja “Opstanak” i “Canis” posjete općinsku Komunalnu službu budu dočekani uz osmijeh i dobrodošlicu, a izađu sa sitnim obećanjima koja se ostvare tek nakon nekoliko novih posjeta istoj Sluzbi i molbama za istu stvar.
Svaki put po sistemu “Što bi jednostavno kad moze i komplikovano”.


Kada se spomene kršenje Zakona za zaštitu i dobrobit životinja tačnije da se u Tuzli psi lutalice jos uvijek ubijaju po nalogu Strvoderske službe, šef za komumalne poslove presijece temu riječima “o tome nećemo razgovarati”.Kada spomenemo zakon za zaštitu i dobrobit životinja u BiH i njegovo postepeno sprovođenje u djelo u Komunalnoj službi uvijek naiđemo na pitanje.Pa dobro zakon postoji, samo je pitanje ko će ga sprovesti u dijelo? Kako ispade Općinske strukture vlasti nisu dužne sprovesti niti poštovati taj zakon.


Udruženja za zaštitu i dobrobit životinja su NVO tj. nevladine organizacije koje nemaju ovlasti da sprovode zakon prema građanima.
Jedine ovlasti koje imaju su da rade u skladu sa zakonom, brinu o napuštenim zivotinjama.
Da sprovode projekte kastracija i sterilizacija uličnih napuštenih životinja u svrhu smanjenja njihove populacije.U saradnji sa lokalnom veterinarskom stanicom ili svjetskim organizacijama za zaštitu životinja.
Da rade u projektima edukacije stanovnistva sa ciljem humanog postupanja sa uličnim i napuštenim životinjama.
NVO-organizacije za zastitu i dobrobit životinja su dužne u skladu sa zakonom za zastitu i dobrobit životinja podnjeti prijavu protiv fizičkih i pravnih lica koja krše ovaj zakon.Sprovođenje zakona za zastitu i dobrobit životinja su u nadleznosti države BiH, kantona, grada i općine.


Kroz svoja lobiranja Udruzenja za zaštitu životinja “Opstanak” i ”Canis” u nekoliko navrata šalju dopise vijećnicima i politickim stranakama, da se na zasjedanju Vijeća stavi na dnevni red problem uličnih pasa, kao i njihovo humano zbrinjavanje. Naglašavajući da je Tuzla prvi grad u BiH koji već punih 10 godina ima Azil za prihvat napuštenih životinja, ističući zahtijev da se toj problematici pristupi sa konkretnim prijedlozima u skladu sa zakonom za zastitu i dobrobit zivotinja. Na Općinskom vijeću kao i u općinskim službama nailazimo samo na riječi i obečanja.A realizacija o riješavanju problema uličnih zivotinja ostaje samo na papiru. Na taj način općinskee strukture vlasti sputavaju i ograničavaju rad Udruženja za zaštitu životinja.
Da napomenemo, ni jedan član ovoga zakona se ne poštuje na teritoriji općine Tuzla niti u Tuzlanskom kantonu.


Rad Udruženja za zaštitu životinja “Opstanak” i “Canis” se sputava i otežava od strane općinskihh struktura vlasti raznim izgovorima. Jedan od izgovora iz Komunalne službe je da nemaju novac za te svrhe, tačnije za pomoc Azilu za napustene zivotinje.
U međuvremenu općinska Strvoderska sluzba je dobro placena iz budzeta Opcine Tuzla u svrhu krsenja zakona za zastitu i dobrobit zivotinja.Placeni su da ubijaju zivotinje, koristeci pri tome strvinare – lovce.
Psi se uspavljuju pa se odvoze na nepoznatu destinaciju i zatim se ubijaju metkom ili kako to vec odgovara strvinarima.
Takve smrti nisu posteđena ni mala stenad, kao ni veci psi.
Gradjani Tuzle su upoznati sa tim jer su i sami prijavljivali Udruzenjima za zastitu zivotinja u Tuzli da su im nestali psi o kojima se brinu, u blizini svojih radnih ili stambenih objekata. Toga su svijesna i Udruzenja za zastitu zivotinja jer ti psi se ne dovoze u Azil “Opstanak”.


Novaca za zivot nema ali se za smrt uvijek moze izdvojiti, i to poprilicno velika mjesecna suma koja se izdvaja u korist Strvoderske službe za obavljanje usmrćivanja napuštenih životinja.


Napominjemo da je puška za uspavljivanje vrijednosti oko 2000, 00KM. Ampula za uspavljivnje 40, 00KM.


Zakon za zastitu i dobrobit zivotinja postoji kao i Udruzenja za zastitu zivotinja.
Upitno je samo ko i zbog cega krsi taj zakon?
Zbog cega opcinske i kantonalne vlasti ne zele saradnju sa Udruzenjima za zastitu zivotinja?
Da li je taj zakon donesen da bi se zadivila Evropska Unija ili smirili gradjani koji vole zivotinje i protive se njihovom ubijanju?
Da li je usmrcivanje zivotinja na ulicama i skolskim dvoristima sistem edukacije od strane opcinskih vlasti da se pokaze nasim mladim buducim generacijama, kako se rijesavaju problemi. Da je humanist samo fraza koja moze a i ne mora da se sprovede u dijelo.


Da napomenemo, problem u Azilu “Opstanak” nije brojnost pasa niti njihova ishrana, problemi su:
- Infrastruktura Azila,
- Nemogućnost snabdijevanja vodom,
- Struja,
- Veterinarski nadzor, snabdijevenost lijekovima,
- Nehigijenski uslovi za radnu snagu u Azilu,
- Loš put koji otezava pristup azilu, dovoz hrane, vode, dolazak na Azil potencijalnih udomitelja zivotinja.
- Neprofesionalan rad Sanitarne inspekcije koja bi sprijecila gradjane u namjeri da naprave deponiju smeca oko Azila, u naselju Paša Bunar.
- Neprofesionalan rad inspekcije za Poljoprivredu i šumarstvo kako bi sprijecili sjecu sume oko Azila, koja sluzi kao zvucna izolacija i stvara zastitu od sunca u ljetnom periodu.
- Neprofesionalan rad MUP-a TK, da se sprijeci konstantno pljackanje i unistavanje Azila od strane registrovanih kriminalaca u MUP-u TK.Protiv kojih je u više navrata podnesena prijava.

Na sve ove probleme, koji vec 10 godina otezavaju rad u Azilu “Opstanak”, i samim tim sprecavaju Udruzenja za zastitu zivotinja da se sa ulica nase opcine zbrinu i ostali psi, kako bi se zastitili i gradjani koji imaju strah od pasa lutalica. Udruzenja za zastitu zivotinja “Opstanak” i “Canis” su se obracala svim strukturama vlasti, ali nismo naisli na razumijevanje niti na pozitivnu reakciju ili akciju da se rijesi bilo koji od ovih problema.

Riješenje problema i izgradnje boljeg i uslovnijeg Azila Udruženju “Opstanak” je bilo na dohvat ruke. Na osnovu urbanističke saglasnosti započeli smo postupak dobijanja građevinske dozvole, ali je na Vijeću glasno i jasno rečeno da će Azil biti dislociran, pa smo zastali kod traženja građevinske jer je to uzalud trošenja novca i vremena kada je zapravo nećemo ni dobiti. Novac od donatora iz Engleske čeka punih sedam godina na realizaciju, a donatori iz Austrije su 2009. godine platili jednu građevinsku firmu da snimi situaciju i potrebe Azila kako bi uradili bar osnovne stvari, napravili odvodne kanale, tj. septičke jame, izbetonirali staze da psi i osoblje ne hodaju po blatu i vodi, te da riješi pitanje snabdijevanja vodom, i ogradi još jedan dio sa prostorom u kome bi bili smješteni psi koji hodaju oko azila. Ostali radovi i kontakti širom Austrije bi bili kao prirodan nastavak saradnje, ali i to je propalo zbog navodne selidbe azila. Nije problem što smo izgubili donatore, ali je problem što se ništa ne dešava od strane Općine, sve su samo obećanja i produžavanje agonije. I to sve iz nama nepoznatih razloga, jer niko u Općini ne može ili ne želi da nam da konkretno objašnjenje zašto se Udruženjnima za zaštitu životinja u Tuzli staje na put i nameću prepreke u radu.


Naglasavamo da se načelnik Općine Tuzla ne oglasava o rijesavanju ovog problema.
Oglasava se samo kada Udruzenje “Opstanak” iz opravdanih razloga najavi prestanak rada Azila, zbog tehnickih ili materijalnih prepraka.Tada se načelnik Tuzle oglasi kao iz mijera sigurnosti prema građanima od najezde pasa.Podnoseci prijavu protiv predsjednice i rukovodioca Azila “Opstanak”.A da pri tome ni sam nacelnik ne prizna gradjanima da Opcinske sluzbe koje su pod njegovim nadzorom, ne cine nista da bi se stvorili uslovi za efikasan rad Azila “Opstanak”. Da bi se u skladu sa Zakonom za zastitu i dobrobit zivotinja stvorili uslovi za zbrinjavanje ulicnih pasa, koji ugrozavaju gradjane.Niti koliko dugo se predsjednica i rukovodilac Azila “Opstanak”obraćala Općini za pomoć Azilu, i u rijesavanju problema uličnih pasa.Napominjemo da problem uličnih i napuštenih životinja nije problem jedne osobe, nego problem cijele općine, grada, građana.


Nasa pitanja su:
1/ZAŠTO SU OPĆINSKE VLASTI U TUZLI ODBILE DONATORE KOJI SU PONUDILI NOVAC ZA IZGRADNJU AZILA ZA NAPUŠTENE ŽIVOTINJE I SARADNJU OPĆINI I UDRUŽENJIMA U TUZLI?
2/ KO JE NADLEZAN ZA RIJESAVANJE OVOG PROBLEMA I SPROVODJENJE ZAKONA ZA ZASTITU I DOBROBIT ZIVOTINJA?
3/ KO GODINAMA IZBIJEGAVA DA OBAVLJA SVOJU SLUZBENU DUZNOST, PO OVOM PITANJU ?
4/ KO JE ODGOVORAN ZA SIGURNOST GRAĐANA?
5/ KO JE ODGOVORAN ZA KRŠENJE ZAKONA ZA ZAŠTITU I DOBROBIT ŽIVOTINJA I KO IZDAJE NALOGE ZA UBIJANJE ŽIVOTINJA?

Da napomenemo u Zakonu za zastitu i dobrobit zivotinja stoji:(Izdvajamo sam dio zakona koji se tice napustenih zivotinja-kucnih ljubimaca)

Temeljem članka IV.4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne I Hercegovine, na 42. sjednici Zastupničkog doma, održanoj 17. i 29. prosinca 2008. godine, I na 25. sjednici Doma naroda, održanoj 26. veljače 2009. godine, usvojila je:

ZAKON O ZAŠTITI I DOBROBITI ŽIVOTINJA
Članak 3.
(Zabrana ubijanja i zlostavljanja)
Zabranjeno je životinju bez opravdanog razloga ubiti, nanositi joj bol, patnju i štetu, zlostavljati je i namjerno izlagati stresu i strahu.

Članak 8.
(Registracija kućnih ljubimaca)
(1) Posjednici pasa i mačaka dužni su registrirati pse i mačke u veterinarskoj organizaciji koja vodi upisnik životinja u roku od sedam dana od dana stjecanja vlasništva.
(2) S ciljem identifikacije, sve životinje trebaju biti trajno označene, a posjednici pasa i mačaka dužni su trajno označiti pse i mačke s pomoću mikročipa, što obavlja samo veterinar.Zabranjeno je uklanjati mikročip, osim u slučaju ako za to postoje opravdani zdravstveni razlozi.

Članak 14.
(Eutanazija)
(1) Eutanazija životinja može se provesti ako:
a) se životinja ne može izliječiti, a ostanak u životu uzrokovat će joj nepotrebne bolove i patnju;
b) je životinja dostigla visoku starost te joj otkazuju osnovne životne funkcije;
c) životinja boluje od neizlječive i/ili zarazne bolesti, osobito one koja može ugroziti
ljude;
d) je životinja opasna za okolinu;
e) je životinja u agoniji.
(2) Za slučajeve iz stavka (1) toč. a) i b) ovoga članka o usmrćivanju odlučuje posjednik životinje, na preporuku veterinara, a za slučajeve iz stavka (1) toč. c), d) i e) ovoga članka veterinar.
Članak 15.
(Način usmrćivanja)
(1) Životinju može usmrtiti osoba osposobljena za te poslove - doktor veterinarske medicine. Usmrćivanje se vrši na način koji će životinji osigurati brzu smrt, bez patnje koja se može izbjeći.
(2) Uništavanje glodavaca (deratizaciju) obavljaju veterinarske organizacije registrirane i osposobljene za te poslove, na način koji će životinjima prouzrokovati što manje boli i zlostavljanja.
(3) Usmrćivanje životinja koje je protivno odredbama ovoga članka smatrat će se zlostavljanjem životinja i narediti će se mjere iz čl. 41. i 42. ovoga Zakona.Članak 27. (Napuštene i izgubljene životinje)
(1) Napuštenim i izgubljenim životinjama potrebno je osigurati odgovarajući smještaj i osigurati im veterinarsko-zdravstvenu pomoć.
(2) Osoba koja nađe napuštenu ili izgubljenu životinju dužna je o tome obavijestiti najbližu veterinarsku organizaciju ili sklonište za životinje.
(3) Ako je životinja bolesna ili ozlijeđena, te se ne može izliječiti, potrebno joj je oduzeti život na način koji uzrokuje minimalnu bol, patnju ili trpljenje (eutanazirati).
(4) Zabranjeno je napuštene i izgubljene životinje iskoristiti u svrhu vršenja pokusa.

Članak 28.
(Skloništa za životinje)
(1) Vlasnik skloništa za životinje dužan je:
a) osigurati životinjama dovoljnu količinu hrane i vode;
b) osigurati veterinarsko–zdravstvenu zaštitu životinja;
c) osigurati dovoljno životnog prostora za svaku životinju i omogućiti joj dovoljno
kretanja;
d) voditi evidenciju o svakoj zbrinutoj životinji;
e) voditi evidenciju o svakoj udomljenoj životinji;
f) obaviti obveznu sterilizaciju i kastraciju svih pristiglih napuštenih i izgubljenih
životinja nakon isteka roka iz stavka (2) ovoga članka;
g) primati prijave o napuštenim i izgubljenim životinjama;
h) angažirati se na udomljavanju životinja i pronalaženju posjednika;
i) mikročipirati svaku pristiglu životinju ukoliko već nije mikročipirana.
(2) Posjednik životinje ima pravo zahtijevati povrat životinje koja je nađena i smještena u sklonište osam dana od dana smještanja u sklonište, u protivnom se životinja može dodijeliti drugoj zainteresiranoj osobi.
(3) Osoba koja udomi pronađenu životinju dužna je potpisati izjavu o udomljavanju životinje.
(4) Sklonište za životinje osniva fizička ili pravna osoba, jedinica lokalne samouprave, općina, grad, kanton ili entitet.
(5) Nadležno upravno tijelo kantona, grada ili općine izdaje dozvolu za osnivanje skloništa za životinje na temelju uputa koje propisuje nadležno ministarstvo, a na prijedlog Ureda, te vodi upisnik skloništa za životinje.
Članak 29.
(Higijenski servis)
(1) Napuštene i izgubljene životinje skupljaju djelatnici higijenskog servisa na način kojim životinji nanose najmanje boli i patnji i predaju ih u skloništa za životinje.
(2) Ako je pronađena divlja životinja, higijenski servis obvezan je najbližem lovačkom društvu podnijeti zahtjev za njezino vraćanje u prirodu, ukoliko je to moguće, ili se u protivnom životinja predaje najbližem zoološkom vrtu koji je opremljen za njezino primanje.Ukoliko ni zoološki vrt nije u mogućnosti primiti životinju, ona se usmrćuje.
(3) Ako je pronađena posebno zaštićena divlja životinja, obavještava se tijelo državne uprave nadležno za poslove zaštite prirode i okoliša, koje donosi odluku o daljnjem postupku.
(4) Nadležno tijelo uprave kantona, grada ili općine izdaje dozvolu za osnivanje
higijenskog servisa za životinje, na temelju uputa koje propisuje nadležno ministarstvo, a na prijedlog Ureda.
Članak 30.
(Financiranje skloništa i higijenskih servisa)
Skloništa i higijenski servisi financiraju se iz:
a) proračuna entiteta, kantona, gradova i općina;
b) drugih vidova financiranja (donacije, pokloni itd.)

Članak 36.
(Nadzor nad provedbom Zakona)
Nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega provodi Ured, nadležna tijela entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine posredstvom službenih veterinara.

Članak 37.
(Prava službenog veterinara)
U obavljanju inspekcijskog nadzora, sukladno pravima i obvezama određenim ovim Zakonom i podzakonskim aktima donesenim na temelju njega, službeni veterinar ima pravo:
a) slobodno pristupati u sve prostorije u kojima borave ili se iskorištavaju životinje, u slučaju postojanja sumnje da se sa životinjama postupa na način koji nije sukladan odredbama ovoga Zakona;
b) obavljanja redovnih pregleda svih prostorija u kojima borave ili se iskorištavaje životinje, zatim sajmova, predstava sa životinjama, trgovina sa životinjama, prijevoznika itd.

Članak 38.
(Dužnosti i mjere službenog veterinara)
U obavljanju inspekcijskog nadzora, u skladu s pravima i obvezama određenim ovim
Zakonom i podzakonskim aktima donesenim na temelju njega, dužnosti i mjere službenog veterinara su:
a) dokumentirati provedbu i rezultate obavljene inspekcije i poduzetih mjera, te o tome izvijestiti Ured;
b) u pojedinačnom slučaju posjedniku narediti nužne mjere s ciljem poštovanja odredaba ovoga Zakona;
c) u slučaju kršenja odredaba ovoga Zakona, privremeno ili trajno oduzeti životinju i smjestiti je na drugo odgovarajuće mjesto na trošak posjednika;
d) narediti usmrćivanje ili klanje životinje ako za to postoje opravdani veterinarskozdravstveni razlozi;
e) narediti istovar i odmor životinja u slučaju utovara prekobrojnih životinja ili dugotrajnijeg prijevoza;
f) zabraniti klanje životinja ako prije nisu omamljene;
g) zabraniti izvođenje operacijskih ili drugih zahvata na životinji ako nije podvrgnuta analgeziji ili anesteziji;
h) zabraniti rad skloništa za životinje ako ne ispunjavaju odredbe ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega;
i) zabraniti izvođenje pokusa na životinjama ako nije izdano odobrenje.


Članak 39.
(Pomoć policije i carinske službe)
Ako policija i tijela carinske službe u obavljanju svojih zadataka utvrde kršenje odredaba ovoga Zakona ili propisa donesenih na temelju njega, dužni su o tome obavijestiti najbližeg službenog veterinara.

POGLAVLJE XIV. KAZNENE ODREDBE

Članak 41.
(Prekršaj posjednika životinje)
Novčanom kaznom u iznosu od 30, 00 KM do 10.000, 00 KM kaznit će se za prekršaj posjednik životinje ako:
a) obavlja radnje iz članka 3. ovoga Zakona;
b) obavlja radnje protivno odredbama članka 4. ovoga Zakona;
c) ne obavlja dužnosti iz članka 5. ovoga Zakona;
d) drži kao kućne ljubimce životinje iz članka 6. stavak (3) ovoga Zakona;
e) drži neregistrirane kućne ljubimce (članak 8. ovoga Zakona);
f) se ponaša protivno članku 10. ovoga Zakona;
g) dopusti izvođenje operacijskih i zootehničkih zahvata bez anestezije (članak 11. ovoga
Zakona);
h) dopusti izvođenje amputacije (članak 12. stavak (1) ovoga Zakona);
i) usmrćuje životinje protivno odredbama članka 14. stavak (1) točke a) i b) ovoga Zakona;
j) postupa protivno odredbama članka 24. ovoga Zakona;
18
k) sputava životinje (članak 26. ovoga Zakona);
l) ometa rad veterinarskog inspektora u obavljanju inspekcijskog nadzora iz članka 37.
stavak (1) točke a) i b) ovoga Zakona;
m) ometa rad službenog veterinara u obavljanju inspekcijskog nadzora iz članka 38.
stavak (1) točke c) i d) ovoga Zakona;
n) obavlja radnje u suprotnosti s člankom 7. ovoga Zakona.

Članak 42.
(Prekršaj pravnih i fizičkih osoba)
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 200, 00 KM do 200.000, 00 KM kaznit će se za
prekršaj pravna osoba ako:
a) obavlja radnje iz članka 3. ovoga Zakona;
b) obavlja radnje protivno odredbama članka 4. ovoga Zakona;
c) ne vodi upisnik životinja (članak 8. ovoga Zakona);
d) prodaje kućne ljubimce protivno članku 9. ovoga Zakona;
e) ne pruži hitnu veterinarsku pomoć (članak 10. stavak (2) ovoga Zakona);
f) izvodi operativne i zootehničke zahvate bez anestezije (članak 11. stavak (1) ovoga
Zakona);
g) usmrćuje životinje protivno odredbama članka 14. stavak (1) točke c), d) i e) i članka
15. ovoga Zakona;
h) postupa protivno odredbama članka 18. i 19. ovoga Zakona;
i) kolje životinju protivno odredbama članka 16. i 17. ovoga Zakona;
j) postupa s divljim životinjama protivno odredbama članka 20. ovoga Zakona;
k) uzgaja divlje životinje protivno odredbama članka 23. ovoga Zakona;
l) postupa protivno odredbama članka 25. ovoga Zakona;
m) se ponaša protivno odredbama članka 28. ovoga Zakona;
n) se ponaša protivno odredbama članka 29. ovoga Zakona;
o) obavlja pokuse na životinjama protivno odredbama članka 31. ovoga Zakona;
p) ne ispunjava uvjete iz članka 32. ovoga Zakona;
r ) ometa rad službenog veterinara u obavljanju inspekcijskog nadzora iz članka 38.
stavak (1) točke d), e), f), g), h) i i) ovoga Zakona;
s) obavlja radnje u suprotnosti s člankom 7. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaje iz stavka (1) ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi
novčanom kaznom u iznosu od 200, 00 KM do 20.000, 00 KM.

POGLAVLJE XV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 43.
(Rok za donošenje podzakonskih akata)
(1) Podzakonski akti iz ovoga Zakona bit će doneseni u roku od godinu dana od dana
stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Imatelji pasa i mačaka dužni su u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu
ovoga Zakona mikročipirati i upisati u registar svoje kućne životinje rođene, odnosno nad
kojima je stečeno vlasništvo prije stupanja na snagu ovoga Zakona.
(3) Skloništa za životinje iz članka 28. ovoga Zakona moraju biti osnovana u roku od
godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(4) Dok tijela predviđena ovim Zakonom ne osnuju skloništa za životinje iz članka 28.ovoga Zakona, veterinarske stanice će, u suradnji s nadležnim općinskim tijelima, provoditi kastraciju, sterilizaciju i obilježavanje napuštenih životinja, naročito pasa lutalica, te njihovo ponovno puštanje na mjesta prirodnog staništa, a u svrhu stabilizacije populacije napuštenih životinja kontrolom njihove reprodukcije u kratkom roku.
(5) Odredba o zabrani uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna iz članka 4. ovoga Zakona stupit će na snagu 2018. godine.

Članak 44.
(Stupanje na snagu) Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Službenom glasniku BiH".
PS BiH broj: 316/09, 26. veljače 2009. godine Sarajevo, predsjedatelj i predsjedateljica Zastupničkog doma Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Parlamentarne skupštine BiH Niko Lozančić, Dušanka Majkić


Udruzenje “CANIS’
Samra Bakalovic




Alarmantna situacija u tuzlanskom azilu

Kršenje zakona u tuzlanskom azilu dostiglo je svoj vrhunac u posljednjih nekoliko sedmica. Usljed snježnih padavina prilaz azilu je bio onemogućen što je rezultiralo izgladnjivanjem oko 200- tinjak pasa i smrću nekolicine njih. Općina Tuzla dozvoljava da azil u proteklih deset godina radi mimo ikakvih zakonskih i moralnih obaveza. U tom periodu u azilu su psi preživljavali isključivo zahvaljujući volonterima koji su se snalazili na razne načine da spase pse koji su im dovoženi sa svih strana. Potpuno su zamijenjene uloge..posao koji bi trebala da obavlja općina, odnosno služba za komunalne poslove prebačen je ljudima koji nisu ni osposobljeni za rad.
Ljudi rade neprijavljeni, bez socijalnog...niko ne pazi na zdravlje tih ljudi koji borave među mnoštvom povrijeđenih i zaraženih životinja.
Svakog dana sve veći je broj pasa koji pristižu u azil, pa samim tim kapacitet se smanjuje.
Zbog toga se dešava da jedan broj pasa hoda slobodno pušten van azila i prinudjeni su da otkopavaju leševe i jedu pse koji su uginuli i ostavljeni pored azila.
Općina za rad azila godišnje izdvaja oko 7000 KM što je i ispod minimalca ako uzmemo u obzir da azil broji preko 200 pasa i jos k tomu u ovu cijenu je uključena i isplata radnika. Azil radi bez struje i vode, čime se krši zakon o zaštiti životinja. U više navrata smo pokušavali stupiti u kontakt sa direktorom veterinarske stanice gospodinom Jasminom Ferizbegovićem, međutim na ovu temu on nije htio razgovarat, kao ni ostali clanovi veterinarske stanice Bukinje, a u proteklih deset godina ni jedna osoba, ni jedan veterinarski inspektor nije posjetio azil, gdje je očigledno kršenje niza Zakona o zaštiti životinja.
Vodjeni tezom „Slika govori hiljadu rijeci“ pogledajte stanje naseg azila






Haris Delić

Priredio(la): S.M.