TUZLANSKI DOSJEKačavendina besjeda Hoće jezik pravo Služeći svetu arhijerejsku liturgiju u crkvi svete velikomučenice Nedelje, kod Gradske bolnice u Brčkom, njegovo preosveštenstvo episkop zvorničko-tuzlanski gospodin Vasilije, iskoristio je priliku da malo zaroni i u političke vode, pa je između ostalog rekao i ovo: "... Naša otadžbina Republika Srpska rastače se i to više nego što to traže ovozemaljski gospodari. Većina naših političkih lidera, umjesto da se slože i ujedine za spas svog naroda i otadžbine naše, RS, rastaču ono što nisu stekli i daju radi ličnog interesa ono što nikada nije njihovo bilo. Zato treba da zbijamo nacionalne i duhovne redove, ali ne da bismo druge napadali, već da bismo se mi, pravoslavni Srbi, branili od takozvanih Srba". Ne, nije problem u "otadžbini RS" jer Kačavendino svojatanje ne isključuje pravo i nesrbima da RS doživljavaju kao otadžbinu, ako hoće. Nije ni u podjeli na pravoslavne i takozvane Srbe ... obratite pažnju na onaj dio kad Kačavenda kaže "treba da zbijamo nacionalne i duhovne redove, ali ne da bismo druge napadali". To je ono što jeste zanimljivo. Kad biste Kačavendu direktno pitali da li su Srbi ikad zbijali nacionalne i duhovne redove da bi nekoga napadali, sigurno je da bi vladika dao odrečan odgovor i ubjedljivo tvrdio kako su se vazda branili. Pa ako je tako, što li onda vladika ne reče "zbijmo nacionalne i duhovne redove, ali ne da bismo se od drugih branili"? E pa ne reče. Kad vladika misli na nešto drugo onda mu jezik hoće pravo. V.K. |