TUZLANSKI DOSJEDanas u Tuzli: Obavljen posljednji ispraćaj novinaru i humanisti Salihu Brkiću Rodbina, prijatelji, kolege, komšije, građani koji su cijenili Saliha Bekića, došli su danas ispred Komemorativnog centra u Tuzli da se oproste od doajena bh. novinarstva.  Iako penzionisan, Salih Brkić nastavio je sa svojim radom posebno se posvetivši stradalim u minulom ratu, a istinu o genocidu u Srebrenici širio je diljem svijeta. Nevjerovatne energije, zaljubljenik u svoj posao, uvijek je bio u fokusu dešavanja ali ono što ga je odvajalo od ostalih radoholičara je njegovo dobro srce i humanost. Istinski je osjećao tuđu bol. Išao je da vidi što su mnogi izbjegavali, posmrnne ostatke ubijenih civila, djece, trudnica sa nerođenim plodom, te pisao o tome. Najčešće je potpisivao priče o narodu, radniku, rudaru. Bez obzira na koje zadatke išao, Salih Brkić je uglavnom uvijek bio u odijelu, nosio je kravatu, a svakom zadatku pristupao s istom posvećenošću. Pamtio je puno toga, pisao o ljudima od čijih se sudbina ledi kriv u žilama, ali bez psovki, bez ružnih riječi o bilo kome. Nije imao ružne riječi ni za najveće zločince, vjerujući da će svoju kaznu, ako ne na ovom, dobiti na onom svijetu. Od Saliha Brkića su se oprostili Željko Tica, urednik IP-a FTV-a, Nađa Ridžić u ime Društva novinara i Dino Durmić u ime ITC-a Tuzla. Dženaza-namaz, koju je predvodio tuzlanski muftija dr. Vahid ef. Fazlović, klanjana je ispred džamije u Moluhama. Salih Brkić je ukopan na mezarju u Suljetovićima. - Svjedočimo istinu o velikom djelu rahmetli Saliha Brkića, svjedočimo to onako kako je on svjedočio istinu tokom cijelog svog života. Govorio je svojim srcem i radio je svojim srcem. Svi smo to osjećali jer ga je Allah dž.š. preodredio za to. To je izviralo iz njegove ljudske prirode, naravno iz njegove vjere, njegovog humanizma. Malo su čije oči vidjele ono što su vidjele Salihove oči. A onda je sve zabilježio i to je objelodanio, to je istina, a za svakog čovjeka je najvažnija istina - kazao je muftija Fazlović, prije dženaze.          Salih Brkić je rođen u Mostaru 1948. godine, a odrastao u Stocu. Životni put ga je doveo u Tuzlu gdje je radio u mnogim medijima. Osim zavidne novinarske karijere za koju je dobio mnogobrojna priznanja, Brkić je autor i brojnih dokumentarnih filmova. Iza njega je dokumentarni film "Hatidža“ o srebreničkoj majci Hatidži Mehmedović. Radio ga je 16 godina. Zatim film "Nermin“ na kojem je radio šest godina. Radio je i film o Seadu Bekriću kome su izbijene oči u granatiranju Srebrenice 12. aprila 1993. godine kada su ubijene 74 osobe, te o Bekiru Husejnoviću, dječaku sa rukama starca. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada, od kojih je i Povelja Hasan Kaimija za životno djelo. Nakon kraće bolesti umro je u Tuzli u 75. godini života. S.M. |