TUZLANSKI DOSJENa današnji dan, prije 14 godina Poljima se počeo širiti miris ljiljana Prije četrnaest godina, 15.maj je osvanuo sunčan, predivan ali zlokoban, rat se valjao prema Tuzli. Ono što smo nekad ponosno nazivali JNA, napunila je kasarnu i okolinu grada bradatim rezervistima, troprstašima, sa četničkom ikonografijom, koje smo tada, valjda zbog nevjerice u šta se pretvara JNA, još uvijek izbjegavali da nazovemo pravim imenom, četnicima. Negdje oko 15 sati, ta rulja u koju se pretvorila JNA, trebala je organizovano da napusti kasarnu i preko raskršća na Brčanskoj Malti uputi se prema Požarnici i dalje prema Bijeljini. Vijest o napuštanju kasarne bila je signal za hiljade naših komšija Srba, da bez pozdrava, potrpaju žene i djecu u vozila i napuste grad. U početku, izlazak je tekao po dogovoru a onda je sa četničkih vozila koja su kroz Skojevsku išla prema raskršću započelo štektanje mitraljeza. Nije to bilo šenlučenje pijanih četnika koji pucaju u vazduh, pucali su po ulici i okolnim zgradama. Neka vozila koja su nailazila na raskršće, izdvojila su se iz kolone i krenula prema Sjenjaku. Istovremeno, čelo kolone se zaustavilo. To je bio znak za početak pakla koji je rezultirao prvim velikim porazom četničke armade. Tako je rat na velika vrata ušao u naš grad i zadržao se gotovo četiri godine ali zahvaljujući toj pobjedi, Tuzla nije doživjela krvavu sudbinu Brčkog, Bjeljine, Zvornika i drugih podrinjskih naselja. Tuzlaci, pripadnici svih naroda i vjeroispovijesti, nisu dozvolili da se to dogodi. Zahvaljujući tom danu, miris ljiljana nadjačao je prekodrinski miris baruta i krvi. Srpska strana i dan danas svašta priča o tom 15. maju, optužuje Tuzlu i Tuzlake za ratni zločin a zaboravlja da je preko tog istog raskršća, 4 dana kasnije, prošla još jedna vojna kolona, sa aerodroma Dubrave, bez i najmanjeg incidenta. Komandant aerodroma i vojni obavještajci tačno su znali šta se zbilo na Brčanskoj Malti i ko je kriv za to, inače se ne bi usudili da svoje vojnike i njihove porodice provedu kroz cijelu Tuzlu i preko te iste Brčanske Malte, prema Bijeljini. Ali, nek oni pričaju šta hoće, mi znamo šta se zbilo. Tuzla i Tuzlaci su i u ovom ratu, kao i onim prethodnim, sačuvali svoje ljudsko lice, svoje i tuđe dostojanstvo. V.K. Priredio(la): V.K. |