25.05.2024. 25. maj 29 godina kasnije: Bol stane u jednu majčinu suzu
Tužni su majevi u Tuzli. Tužni od kada njihovim ulicama ne šeta jedna prelijepa Selma. Njen lik majka traži u svakoj djevojci koja prošeta tuzlanskim ulicama, ali nje nema i svjesna je da, zapravo, njenu originalnost neće ni naći. Njeno tijelo počiva na Banji, na aleji, uz drugarice i drugove čije je snove o budućnosti prekinula zla namjera da ugase mladost Tuzle.
Selmina majka nema snage da razgovara sa medijima. Razumiju to i novinari i mnogi članovi porodica onih koji su danas najtužniji. Kažu da je njihova bol svakodnevna, ne jenjava, ne bude jača na dan kada brojne delegacije obilaze vječno počivalište njihovih najmilijih. Pomalo su i razočarani baš zbog toga, ali najveće ljutnje dolaze od činjenice da zločinac Novak Đukić koji je pravomoćno osuđen za zločin na Kapiji nikada nije izručen BiH vlastima na održavanje kazne od 25 godina.
Bahra Hasanović izgubila je na Kapiji svog Senada, a za život koji sada vodi kaže da je konstantna bol između dva mezara jer dugog je sina izgubila u Srebrenici.
Sugrađani nisu dozvolili da žrtve padnu u zaborav, cvijeće na mezarima svjedoči o tome, a brojne delegacije i danas su odale poštu stradalima na Kapiji.
Podsjećamo, 25.maja 1995. godine, u 20 sati i 55 minuta, ubili su 71 građanina i građanku, a ranili njih 124. Prosječna dob ubijenih i ranjenih je 23 godine.