TUZLANSKI DOSJEPrijedlozi za priznanja Povelja Grada Tuzle, Počasni građanin, Tuzlanska plaketa i Tuzlanska lenta  Radi odavanja priznanja za postignuti doprinos i postignute rezultate u radu, afirmaciji i zaštiti ljudskih prava i sloboda, tolerancije i demokratije, zaštite na radu i zaštite okoline, kao i za doprinos u odbrani Tuzle i Bosne Hercegovine, u spašavanju ljudi i imovine, unapređivanju uslova života u Tuzli, afirmaciji i razvoju lokalne samouprave i mjesnih zajednica, kao i unapređenju socijalne i dječije zaštite, a u povodu obilježavanja značajnih datuma iz historije Tuzle, svake godine se dodjeljuju javna priznanja Tuzle. Ove godine za priznanje Počasni građanin Tuzle predložen je Nenad Čanak. Prijedlozi za ovo, kao i ostala priznanja, bit će na dnevnom redu sutrašnje sjednice Gradskog vijeća Grada Tuzla. Predloženi kandidati Priznanje Povelja Grada Tuzle – u povodu obilježavanja 9. maja dodjeljuje se Enveru Mandžiću Priznanje Počasni građanin Tuzle u povodu obilježavanja 1. marta dodjeljuje se Nenadu Čanku Priznanje Tuzlanska plaketa u povodu obilježavanja 4. aprila dodjeljuje se: - Ahmetu Bajriću - Amri Jaganjac - Demiru Gašiju - Feridu Musliću Priznanje Tuzlanska lenta u povodu obilježavanja 15. maja dodjeljuje se Mirzi Mustafagiću. Obrazloženje za priznanje Počasni građanin Tuzle  Priznanje Počasni građanin Tuzle u povodu obilježavanja 1. marta dodjeljuje se Nenadu Čanku iz sljedećih razloga: Nenad Čanak rođen je 2. novembra 1959. godine u Pančevu u uglednoj porodici. Otac, dr. Milan Čanak, bio je profesor i dužnosnik u Novom Sadu, član Predsjedništva AP Vojvodina i prvi generalni sekretar VANU-a. Nenad Čanak je gimnaziju i srednju muzičku školu završio u Novom Sadu, te Ekonomski fakultet u Subotici, gdje se specijalizirao za mikroračunarske mreže i globalni marketing. Kao antiratni aktivista je više od dvadeset puta bio hapšen i zatvaran od strane režima Slobodana Miloševića, a njegovo zalaganje za pomirenje i poboljšanje odnosa u regionu 2007. godine donijelo mu je najviše priznanje Istarske županije - Grb Županije, dok ga je predsjednik Crne Gore 2015. godine odlikovao Ordenom crnogorske zastave prvog stepena. Na parlamentarnim izborima 1997. godine izabran je za poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srbije na listi Koalicije Vojvodina. 1998. godine, samovoljom režima mandat mu je oduzet zbog kritike režima sa skupštinske govornice. Bio je i poslanik u Vijeću republika Skupštine Savezne Republike Jugoslavije i Državne zajednice Srbije i Crne Gore. U periodu od 2000. do 2004. godine prvi je nekomunistički Predsjednik Skupštine AP Vojvodine. Od 2004. do 2007. godine bio je poslanik Skupštine AP Vojvodine. Poslije izbora u januaru 2007. godine izabran je za poslanika Narodne skupštine Republike Srbije, a zatim i u mandatima 2008., 2012., 2014. i 2016. godine. Bio je Predsjednik lige socijaldemokrata Vojvodine, od njenog osnivanja 1990. godine, te je bio biran za predsjednika na svim izbornim kongresima. Nikada nije bio član ni jedne druge političke organizacije. Na predsjedničkim izborima 2018. godine je bio kandidat za predsjednika Republike Srbije. Poslije izbora 2020. godine, postaje poslanik u Skupštini AP Vojvodine. Do izbora 2023. godine bio je predsjednik Odbora za evropske integracije i međuregionalnu saradnju u Skupštini AP Vojvodine. Napisao je pet knjiga („Ratovi tek dolaze“, „Pet godina samoće“, „Godina raspleta“, „Luna“ i „Kao i sva ravnica“). Sa engleskog jezika je preveo autobiografiju Hiroo Onode „Nema predaje – moj tridesetogodišnji rat“. Poznat je kao osvjedočeni antiratni aktivista, čije su građanske hrabrosti i principi ostali nepromijenjeni unatoč mnogim pritiscima. Aktivno je sudjelovao u antiratnim prostestima početkom rata u Hrvatskoj, gdje je bio uhapšen i prislino uključen u dobrovoljačku jedinicu. Njegov prvi dolazak u Tuzlu 1994. godine bio je podrška konferenciji „Može li Europa bez multikulture“, organiziranoj od strane Foruma građana i EU foruma. Čanak je, suočavajući se s medijskim manipulacijama i širenjem lažnih informacija posjetio Tuzlu, kako bi lično provjerio situaciju nakon opsade. Sjeća se natpisa „Jala nosi srpske leševe“, ali je s ljudima koji su prvi ušli u grad došao do spoznaje da su to bile gomile laži. Ovaj čin hrabrosti i istine imao je dubok utjecaj ne samo na razumijevanje situacije u Tuzli, već je skinuo u negativnu etiketu koja je grad pratila u Srbiji i šire. Njegov izravni angažman i odlučnost u razotkrivanju laži i manipulacija ne samo da je pridonio pozitivnom imidžu Tuzle, već je i spriječio dalji medijski rat koji bi negativno utjecao na percepciju grada. Njegovo djelovanje odražava predanost vrijednostima demokratije, toleranicije i istini, čime je dao doprinos afirmaciji Tuzle u zemlji i inozemstvu. Ovo je bio početak njegovog snažnog angažmana u promicanju mirovnih inicijativa na prostoru bivše Jugoslavije. U novembru 1995. godine prisustvovao je 4. općem kongresu Helsinškog parlamenta građana, dok je iste godine bio aktivan i u osnivanju Evropske mreže civilnog društva, s ciljem povezivanja antiratnih skupina na prostoru bivše Jugoslavije. Njegov značajan doprinos civilnom dijalogu je evidentan kroz sudjelovanje na osnivačkoj skupštini Civilnog dijaloga, poznatog i kao Igmanska inicijativa, održanoj u augustu 1996. godine. Ovaj inicijalni korak u organiziranju antiratnih aktivista rezultirao je dugogodišnjim zalaganjem Čanka za pomirenje i poboljšanje odnosa u regiji. Njegova podrška ukrajinskim građanima u agresiji Rusije i pojavljivanje na tuzlanskom antiratnom skupu 2023. godine, kao i ukupno tridestogodišnje angažiranje u Tuzli u potpori demokratskim procesima, jasno ukazuju na njegovu predanost promicanju univerzalnih vrijednosti demokratije, ljudskih prava i mira. Nenad Čanak je također imao priliku surađivati na prestižnom institutu „Woodrow Wilson“ u Washingtonu na projektu „korjeni etnonacionalizma na Balkanu“ te je držao predavanja o političkoj situaciji u regionu na univerzitetima Yale, Kent i Columbia. Nenad Čanak živi i radi u Novom Sadu. |