TUZLANSKI DOSJEBrojni potomci ubijenih Srebreničana danas su uspješni ljudi Srebrenička enklava je 1993. godine proglašena zaštićenim područjem. I prije i poslije toga nije bilo zaštite, ljudi su živjeli u nemogućim uslovima, a ubijanja su bila svakodnevna. Srpske snage zauzele su Srebrenicu 11. jula 1995. godine. Masovna ubijanja, uglavnom dječaka i muškaraca trajala su od 13. do 19. jula 1995. godine. Vojska Republike Srpske i Škorpioni ubili su najmanje 8372 osobe. Nakon pada Srebrenice, kroz šume, izloženi zasjedama, granatama, Srebreničani su pokušavali doći do slobodne teritorije. Doktorica Fatima Klempić Dautbašić, nakon šest dana i noći, uspjela je doći na sigurno. Kako joj je bilo govori i podatak da je za šest dana izgubila 14 kg. Prisjetila se tih dana: Kaže da joj je najteže padala žeđ, mnogi izvori su bili zatrovani.
Nikad se neće saznati tačan broj ubijenih, ranjenih, raseljenih Srebreničana ali ostalo ih je, ostalo dovoljno da pamte i prenose sjećanja. Preživjeli, njihovi potomci, žive po cijelom svijetu. Mnogi među njima su uspješni ljudi koji su ponosni na svoje Srebreničane. Pozitivan primjer je mlada doktorica Džejlana Klempić, koja je imala četiri meseca kada je pala Srebrenica. Ubijen joj je otac, s majkom je došla u Tuzlu gdje se školovala i sada radi u UKC-u Tuzla. U znak sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici 1995. godine, od 2005. godine se organizuje Marš mira. U miru, sa vodom i hranom učesnici Marša mira teško prelaze staze i često se čude kako su preživjeli oni koji su tim putem prolazili 1995. godine. S.M. |
