TUZLANSKI DOSJEUKC Tuzla organizovao predavanja: O ratnim uslovima liječenja pacijenata govorili doktori iz Srebrenice Povodom 29. godišnjice genocida nad Bošnjacima u zaštićenoj zoni UN-a Srebrenica, a u cilju održavanja i njegovanja kulture sjećanja, u organizaciji JZU UKC Tuzla, danas su održana predavanja na teme: “Ratna hirurgija” i “Svjedočenje iz masovnih grobnica genocida nad Bošnjacima”. O današnjim predavačima govorio je prof.dr. Šekib Umihanić, direktor UKC-a Tuzla, dodajući da genocid nije završen. Prim. dr. Fatima Klempić – Dautbašić, kazala je da su uslovi u kojima su radili bili veoma teški. Ratni uslovi su uvijek teški ali oni su bili u potpunoj izlolaciji, morali su da improvizuju i rade stvari koje nisu opisane u knjigama, pridržavajući se medicinske doktrine na šta je ponosna. Prof. dr. Ilijaz Pilav, rekao je da su gotovo svi imali lične gubitke ali nisu imali vremena da boluju svoje boli. Ne zna šta mu je bilo najteže, jednostavno kaže “Srebrenica je bila najteža”. Za mnoge pacijente su se vezali, sretni što su ih uspjeli izliječiti, spasiti, da bi neki od tih nakon pada Srebrenice izgubili živote, rekla je prim. dr. Fatima Klempić – Dautbašić Jedan od predavača danas je bio i Amor Mašović, predsjednik Federalne komisije za nestale osobe. Pod njegovim rukovodstvom do 2007. locirano je preko 370 masovnih grobnica, 3000 zajedničkih i pojedinačnih, iz kojih je ekshumirano oko 18.000 posmrtnih ostataka nestalih žrtava rata. Mašović je naveo da ono što je vidio tokom rada nije nigdje zabilježeno, nacisti, barbari to nisu radili, posmrtne ostatke jedne osobe nalazili su u više grobnica. To je izum Slobodana Miloševića i njegovih pomagača u Bosni i Hercegovini do današnjih negatora genocida. Mašović se ne čudi negiranju genocida ni lažima jer je jedan od ideologa genocida Dobrica Ćosić, sam govorio o tome. Ne čudi se lažima ali se čudi izostanku reakcije. Sala u kojoj su održana predavanja bila je puna ljekara, posebno mladih. Prof. dr. Ilijaz Pilav rekao je da je u pitanju časna profesija. Mladi ljudi, koji se odluče za Medicinu, donose važnu odluku koja se ne tiče samo njih nego i drugih ljudi. U pitanju je velika odgovornost, a mladim ljudima je poručio i da ne postoji granica nemogućeg. S.M. |