TUZLANSKI DOSJETrg slobode - 6. maja od 12 do 14 sati Besplatna spirometrija Klinika za plućne bolesti u saradnji sa farmaceutskom kompanijom GlaxoSmithKline, Predstavništvo za BiH, dana 06.05.2010. godine u vremenu od 12 do 14 sati na Trgu slobode u Tuzli u povodu obilježavanja Svjetskog dana astme organizuju mjerenje kapacijetat pluća i plućne funkcije za građane. Ovom javnom akcijom zdravstveni radnici nastoje ukazati na važnost i značaj dijagnostike i skrenuti pažnju na astmu kao prisutan zdravstveni problem među populacijom. S ciljem podizanja svijesti o astmi i poboljšanja zdravstvene zaštite oboljelih od astme organizuju se ove akcije u okviru kojih će zdravstveni radnici Klinike za plućne bolesti UKC Tuzla dr Suvad Dedić, mr.med.sci, Prim.dr.Azem Mašić, Verwamza Muratović, medicinska sestra i Nedim Hadžimehmedović, odgovorni med.tehničar, građanima osim spirometriji pružiti i informacije i savjete o astmi. Stručni skup Klinika za plućne bolesti u saradnji sa kompanijom GlaxoSmithKline Predstavništvo za BiH organizator je stručnog skupa: „Astma i HOPB - danas i sutra, sličnosti i razlike“, koji će se održati na Klinici za plućne bolesti (amfiteatar) 05.05.2010. godine sa početkom u 12 sati. Predavači su: prof.dr.Nurka Pranjić, Doc.dr.med.sci. Sead Jamakosmanović, Doc.dr. med.sci. Munevera Osmić i mr.sci.dr. i dr Suvad Dedić, mr.med.sci. Prim.mr.med. sci.dr. Suvad Dedić Alergijske bolesti u visokorazvijenim ali i tranzicijskim zemljama, u posljednjih tridesetak godina prerastaju u ozbiljan medicinski i socijalni problem. Prema podacima citiranim u „Europskoj bijeloj knjizi za alergije“ (engl. European Allergy White Paper, EAWP) svaki treći stanovnik na planeti trpi jednu ili više alergijskih bolesti. Bronhijalna astma je hronična upalna bolest disajnih puteva, multikauzalne geneze, u kojoj učestvuju brojne upalne stanice i stanični sastojci. Upala u astmi ima za posljedicu povećanu bronhalnu hiperreaktivnost. Spazam mišića i pojačano stvaranje sluzi u disajnim putevima je praćen otežanim protokom zraka naročito u izdisaju što ima za posljedicu klinički manifestne simptome astme. Van napada astmatičari su uglavnom zdravi, mada je određeni nivo upale kontinuirano prisutan, a napad astme se javlja kada se pojača nivo upale, što je u srazmjeri sa težinom astmatskog napada. Svjetska zdravstvena organizacija i Američki nacionalni institut za srce, pluća i krv uz prethodno postignut konsenzus 1992. godine donose Globalnu inicijativu za astmu (GINA) koja je objavljena 1995. godine uz nekoliko revizija. Ova inicijativa imala je za cilj da smanji incidencu, prevalencu i mortalitet od astme i da ujednači preventivne, dijagnostičke i terapijske postupke u astmi na međunarodnom nivou. Procjenjuje se da 300 miliona ljudi u svijetu boluje od astme a godišnje prema nekim procjenama umire oko 180 000 ljudi. U Sjedinjenim Američkim Državama od astme boluje oko 10 000 000 ljudi, a umre oko 5000 godišnje. Najviša prevalenca bronhijalne astme je bila u Australiji, Novom Zelandu i Velikoj Britaniji (8-11.9 %), a najniža u Estoniji, Italiji i Grčkoj (2-2.9 %). Procjenjuje se da u svijetu od astme boluje 4-5% odraslih i do 15 % djece. Ukoliko nastavi ovakav rastući trend procjenjuje se da bi do 2025. godine broj astmatičara u urbanim sredinama porastao na novih 100 miliona. Porast incidence astme je sukladan porastu onečišćenja okoliša i povećane ekspozicije alergenima urbanih sredina. Manifestira se u svim životnim dobima, ali predominira u mlađim. Dječaci obolijevaju 2 puta češće nego djevojčice, a taj omjer se mijenja u pubertetu i u odrasloj dobi kada je astma češća u žena. Više od 80% slučajeva astme počinje prije 6 godine života. Astma je epizodna bolest, koja može biti intermitentna i perzistentna, ima kompleksan mehanizam nastanka u kome učestvuju: riziko- faktori, nasljedni, uzročni i triger faktori koji dovode kod oboljelih do akutne upale disajnih puteva. Etiološki faktor vezan za pacijenta je sklonost osobe da oboli od astme ili genetska predispozicija. Za razvoj manifestnih oblika astme nije dovoljna samo genetska sklonost nego su važni i dodatni okolišni faktori rizika. Nasleđuje se sklonost alergiji- atopijska konstitucija. Naslijeđena sklonost alergiji ne znači da će se razviti alergijska bolest. Od značaja su socioekonomski uslovi i ekspozicije okolišnim faktorima rizika za astmu. Postoji niz alergena zatvorenog prostora koji su povezani sa astmom: kućna prašina, alergeni životinja, gljivice i plijesni, alergeni žohara, štetno djelovanje dima cigareta i najčešće grinje iz kućne prašine. Najznačajniji alergeni vanjskog prostora su poleni stabala, trave i korova, gljivice, kvasci, i buđ. Uglavnom se pojavljuju sezonski. Za razvoj simptoma astme potrebna je određena koncentracija polena u vazduhu. Faktori koji su odgovorni za pogoršanje astme su: alergeni, aerozagađenje, upale disajnih puteva, fizički napor, hrana, aditivi, lijekovi (acetilsalicilna kiselina, beta blokatori, kokain, heroin, kontrastna sredstva, dipiridamol, hidrokortizon, IL2, beklometazon, pentamidin, propelanti, nitrofurantoin, nesteroidni antireumatici, propafen, protamin), jake emocije, aktivno i pasivno pušenje, nadražujući faktori (razni sprejovi, isparljive materije, dezodoransi, dim). Od aerozagađivača najodgovorniji su: sumpor dioksid, azotni dioksid, ugljen monoksid, isparljive organske supstance, ozon, formaldehid, endotoksin. Djelovanjem ovih čestica dolazi do oštećenja respiratornog epitela, upalne reakcije, povećane propusnosti respiratorne sluznice i lakšeg prodiranja alergena što dovodi do povećane bronhalne hiperreaktivnosti i povećanje sinteze IgE. Infekcije disajnih puteva mogu biti povezane sa razvojem astme u bilo kojoj životnoj dobi a naročito u dojenačkoj. Od bakterija značajna je Chlamydia pneumoniae, od virusa izazivači pogoršanja astme su respiratorni sincicijalni virusi, virusi parainfluence, rinovirusi i virusi influence. Gljivice i plijesni; Aspergillus, Penicillium, Cladosporum i Candida takođe su faktori rizika za nastanak astme Još uvijek je nepoznat mehanizam nastanka bronhijalne hiperreaktivnosti. Astma je hronična upalna bolest gdje se u fazama pogoršanja smjenjuju epizode akutne upale. Nespecifična hiperreaktivnost traheobronhijalnog stabla je osnova astmatske dijateze. Klinički znaci bronhijalne astme su sledeći: periodični napadi teškog disanja i gušenje, kašalj u toku ili nakon fizičkog napora, zaduha (dispnea), sviranje (engl. wheezing). Kašalj se obično pogoršava noću i tokom buđenja, najčešće je suh, podražajan. Pacijenti obično iskašljavaju oskudan ljepljiv sputum, ponekad imaju povraćanje guste žilave sluzi, osjećaj stezanja u prsima, česte prehlade koje se spuštaju u pluća sa intervalom trajanja preko deset dana. Simptomi astme prestaju pri upotrebi dezopstruktivne terapije. Dijagnoza se postavlja se na osnovu anamnestičkih podataka, fizikalnog pregleda i ispitivanja funkcije pluća. Astma je bolest sa varijabilnim tokom sa čestim promjenama intenziteta i dužine trajanja simptoma, a što je praćeno lošom saradnjom pacijenta i neadekvatnim liječenjem. Zbog toga se procjena kontrole astme mora provoditi redovno. Prema GINA (engl. Global Initiative for Asthma) smjernicama je prihvaćen stepenasti pristup za dugotrajno liječenje bronhijalne astme. Zlatni standard u liječenju astme predstavljaju inhalacioni glukokortikoidi (Flutikazon propionat, Ciklesonid, Budesonid...). Novi zlatni standard u liječenju astme predstavlja kombinacija beta 2 agonista i inhalacionih glukokortikoida (Salmeterol+Flutikazon propionat-Seretidae, Budesonid+Formoterol-Symbicort...). Od značaja su i kombinacije bronhodilatatora- antiholinergika i beta 2 agonista (Ipratropium + Fenoterol- Berodual). Provođenje specifične imunoterapije kod oboljelih od alergijske astme nije dalo zavidne rezultate. Izuzetno je značajna kontrola okoliša (smanjenje koncentracije alergena i aerozagađenja). Važne su i higijensko dijetetske mjere, upotreba raznih aparata za filtraciju zraka u stanovima. Razne metode alternativne medicine kao što su akupuntura, herbalna medicina, Ayurveda medicina, homeopatija, hiropraktika, jonizatori i druge metode nemaju dovoljno dokaza i uporišta u liječenju bronhijalne astme stoga bi ih bolesnici trebali izbjegavati. Za liječenje egzacerbacija astme se ne preporučuju: sedativi, mukolitici, antihistaminici, antibiotici (samo u slučaju pridruženih bakterijskih infekcija), respiratorna fizikalna terapija i prekomjerno hidriranje. S obzirom na pandemijsku pojavu alergijskih bolesti naročito astme neophodno je provoditi edukaciju o etiološkim faktorima. Veliki značaj treba pridavati patogenezi alergijskih bolesti. Posvetiti naročito pažnju prevenciji (koju treba započeti još u toku intrauterinog razvoja), kao i blagovremenom, adekvatnom i upornom liječenju. Alergijske bolesti se mogu veoma efikasno kontrolisati. Da bi alergijske bolesti bile dobro kontrolisane neophodno je provoditi edukaciju pacijenata i njihovih roditelja na svim nivoima zdravstvene zaštite, redovno i objektivno provoditi funkcionalna ispitivanja pluća, kontrolisati uzročnike astme i blagovremeno i kvalitetno provoditi farmakološku terapiju (sa što manjom dozom lijekova postići potpunu kontrolu bolesti). |