TUZLANSKI DOSJEPrvi maj u očima penzionera: Nostalgija za nekadašnjim boljim vremenima  Kako penzioneri dočekuju praznik rada? Vijest da će minimalne penzije biti povećane za 4, 5 posto, odnosno da to nije ni 30 KM, više ih je razočarala nego obradovala. Kažu, u moru poskupljenja s tim novcem ne bi čestito mogli kupiti ni salatu uz kilogram mesa. Ipak, dok su protestovali u Tuzli, prisjetili su se nekadašnjih proslava 1. maja – praznika rada. Tuzla je nakada bila među najvećim industrijskim bazenima u Jugoslaviji. Kada bi došao Prvi maj - praznik rada, svi su slavili, sretni i zadovoljni - Najveći užitak naš bilo je prvomajsko buđenje, prvomajska budilica kada smo mi kao omladinci trčali na tamić da sjednemo koji je bio ukrašen sa cvijećem, i sirena koja se okretala, kao vatrogasna sirena, ona uzbuna. I tako kroz cijelu Lipnicu, to je prolazilo, i to se valjalo u 4 sata ustati. I to je najveća nam draž bila svega toga, prisjeća se penzioner Sead Kovačević. - Prije bio sindikat, bio zbor radnika, radnički savjet, sud, uvijek si bio zaštićen. Mi smo ovu zemlju gradili, izgradili i odbranili. A sada nemamo ništa od toga, ističe penzioner Ramiz Šehić. I Adem Goletić, nekadašnji rudar Rudnika Đurđevik kaže nam da ne može vjerovati kako su danas izgubljena ljudska prava, kako sindikati štite više prava poslodavaca nego radnika. A nekada, radnici su bili ne samo zaštićeni nego poštovani i cijenjeni. - Nema brige. Jer za pet šest dana dolazi akontacija iz rudnika. Na dva puta smo dobivali plaću. I treća je bila bila plaća, za 21. decembar za Dan rudara. (Novinarka: Kako biste usporedili prava radnika nekada i danas?) Adem: To ću u samo jednoj rečenici. Ovo danas je robovlasničko društvo, navodi penzioner Adem Goletić. Za umirovljenike, to što su na rubu egzistencije najviše su krivi politički oci ove zemlje. - Njegova kravata samo, ja kad bih plaćao ne bih je mogao kupiti za svoju penziju. Još se ponašaju tako – svi vole Bosnu. Pojedini, neću reći koji. Ali rade sve da razgrade Bosnu, da sirotinja ima hljeba. On ima fotelju i šuti, kaže nam penzioner Avdija Halilović. - Prvi maj ostaje kao ugodno sjećanje na bivši sistem kada su ljudi bili cijenjeni kao ljudi, a ne kao stoka, kao što se danas vlastodršci ponašaju prema ljudima. Prema tome, mi da smo tretirani kao ljudi ne bismo ovdje bili, ne bismo protestirali, ne bi tražili ništa posebno. Što je najapsurdnije, mi tražimo europske parametre, a oni nam nude afričko plemenske poput plemena Hotentoti, Zuli, Kafri, Bušmani, stava je penzioner Vehid Jahić. S jednom velikom nostalgijom, umirovljenici dočekuju praznik rada podsjećajući da im je danas ugrožena i egzistencija, a ljudsko dostojanstvo pogaženo. Priredio(la): BHRT |