TUZLANSKI DOSJEKapija 1995 -2025: Tri decenje tuge i boli  Tri decenije tuge i boli, tri decenije od masakra na Kapiji. Roditelji, rodbina, vjerski službenici, predstavnici svih nivoa vlasti, institucija, ustanova, udruženja, organizacija, danas u podne na Kapiji su polagali cvijeće i odavali poštovanje ubijenim sugrađanima.  Te noći, kada je ubijena 71 mlada osoba, a veliki broj teže i lakše ranjen, ništa nije bilo slučajno. Ni vrijeme ni mjesto. Ciljano je izabran nekadašnji Dan mladosti, 25. maj, da ga pretvore u Dan žalosti.  Prije tačno 30 godina, na jednom mjestu, u isto vrijeme, u Tuzli je od posljedica ispaljene granate ubijen najveći broj civila u toku agresje na BiH. Za Tuzlu je to najbolniji dan, a da tuga ne jenjava pokazuje i rijeka ljudi koja dolazi 25. maja na Aleju mladosti, mjesto gdje je većina žrtava ukopana, i na Kapiju gdje su ubijeni.  Tužna povorka s cvijećem u rukama, odaje poštovanje žrtavma, i dalje u nevjerici da se tako nešto moglo dogoditi. Mnogi se pitaju zašto? Zašto su prekinuti toliki životi, šta su ta djeca, mladi, skrivili? Zar na tu mladost u laganoj garderobi teškom artiljerijom?  Sjete li se te djece oni koji su zločin na Kapiji planirali i realizovali, kaju li se, imaju li svoju djecu, unučad? U agresiji na BiH 1992-1995. godine, uz razne ratne užase, brojni su primjeri kukavičluka agresorske vojske. Sama Kapija je kukavički čin, s Ozrena gađati djecu, to su mogle samo kukavice, koje se i dan danas kriju.  Za zločin na Kapiji je pred Sudom Bosne i Hercegovine pravosnažno osuđen Novak Đukić, komandant taktičke grupe Ozren vojske RS-a. Dobio je samo 20 godina zatvora (prvo 25 pa smanjeno na 20), a ni to nije odležao. Đukić se nalazi u Srbiji koja ga štiti.  Osim Novaka Đukića niko nije osuđen, a prema dosadašnjim istragama, pored Đukića, u javnosti su se često spominjala imena i drugih odgovornih, koji se trenutno nalaze na slobodi, a neki od njih su u međuvremenu promijenili identitet. Spominjani su: pukovnik Momčilo Arsić, majori Boro Maksić, Miroslav Ostojić, Nedeljko Pejčić i Golub Panić te niži oficiri Đorđe Petković, Duško Popović i Mladen Mihajlović.  Osim ubijenih na Kapiji, Tuzlaci se svakog 25. maja prisjećaju svih civilnih žrtava rata. Svi su izgubili život na ulicama grada, na mjestima koja nemaju veze s vojnim ciljevima. Ubijeni civili u Tuzli 1992. ubijeni su:Emir Malohodžić, Fuad Mehinović, Hatidža Rizvanović, Bego Milkunić, Zineta Fišer, Mejra Kalfić, Muhamed Selimović, Afan Nalić, Mirsada Kamerić, Aiša Mešanović, Ismet Muslimović, Jasmin Softić, Zinka Tifić, Enisa Mitrović, Milica Terzić, Rado Nikolić, Vaskrsije Jovičić, Mevludin Đedović, Adem Dugalić, Admir Mujkanović, Zikret Brković, Amer Handanović, Drago Ćazić, Amir Sinanović, Vlado Pranjić, Jasmin Hasančević, Mirko Banović, Ejub Hodžić, Jasmin Bećirović, Šefket Palavrić, Nijaz Emkić, Ibrahim Sinanović, Ademir Salković, Sulejman Bašić, Sead Alečković, Abaz Bijedić, Alija Nukić, Zilija Avdić, Mehmed Fačić, Miralem Junuzović, Admir Džagić, Ševala Mujaković, Husein Arapović, Muhamed Pozderović, Hazim Fazlić, Sead Jugović, Zejneba Kumrić, Asim Huremović, Milan Janković, Nedžad Selimović, Edina Lolić, Mevlida Hodžić, Salih Hadžiselimović, Hanifa Kovačević, Fatima Bećirović, Selmir Smajlović, Ljiljana Marjanović, Izet Suljić, Anto Pečenko, Mira Pečenko, Mirjana Imamović, Adem Muratović, Refik Aljić, Fehim Avdić, Nedžad Altumbabić, Vera Mott, Leo Mott, Sead Sprečić, Danica Čekanović, Rizah Guber, Nura Topalović, Begajet Ahmetović, Osman Kupinić, Branko Grabovica, Zehra Pašić, Nevenka Ostojić, Hajrudin Hadžić, Senada Osmanović, Mirsad Memić, Damir Muharemović, Daniela Miholić, Šefika Bajić, Amir Mujačić, Amel Žunić, Ivica Bajtal, Emira Sarajlić sa nerodjenim djetetom, Milena Ljubojević, Faruk Šakambet, Hasnija Jusufović, Blagoje Jović, Almasa Omerčić, Esma Šljivić. 1993. ubijeni su: Nedim Demirović, Edin Dedić, Ivica Šimić, Aida Šimić, Muharem Feukić. 1994. ubijeni su: Dževida Feukić, Vahida Čičak, Elvira Jamaković, Nazif Sefedini, Nusret Hrnjić, Alis Hadžihrustić, Mevludin Huskić sa sinom, Sead Smajić sa sinom, Jusuf Hamidović, Nataša Čvrljak, Hajrudin Baraković, Emir Hadžić, Vezira Selimović, Suljo Džaferagić, Damir Plavšić, Sakib Babović, Azem Selimović, Zarifa Hašimović, Enes Hodžić, Asmir Hodžić, Suad Đelilović. 1995. ubijeni su: Hamdija Jelkić, Nedžad Gluhić, Pero Pekić, Fatima Zoletić, Mevludin Halilović.  25. maja 1995. godine, u 20 sati i 55 minuta, ubili su 71 građanina i građanku, a ranili njih 124. Prosječna dob ubijenih i ranjenih je 23 godine. Ubijeni su: Suzan Abo Ismail, Edina Ahmetašević, Elvis Alagić – Enko, Admir Alispahić, Lejla Atiković, Asmir Bakalović, Adnan Beganović, Damir Bojkić, Indira Borić, Ilvana Bošnjaković, Elma Brguljak, Lejla Bučuk, Sanja Čajić, Selma Čaušević, Amir Čekić, Samir Čirak, Almasa Ćerimović, Zada Dedić, Razija Djedović, Amir Đapo, Suzana Đušić, Amir Đuzel, Muris Fatušić, Ago Hadžić, Hamdija Hakić, Senad Hasanović, Šemsa Hasičić, Alem Hidanović, Nedim Hodžić, Hasan Hrustanović, Adnan Hujdurović – Kindže, Elvira Hurić, Almir Jahić – Bato, Azur Jogunčić, Sandro Kalesić, Franc Kantor, Damir Kurbašić, Vanja Kurbegović, Vesna Kurtalić – Veca, Sulejman Mehanović, Pera Marinović, Nenad Marković – Nešo, Amira Mehinović, Edin Mehmedović, Edisa Memić, Adrijana Milić, Nešet Mujanović, Edin Mujabašić – Mony, Samir Mujić, Elvir Murselović, Šaban Mustačević, Dijana Ninić, Selma Nuhanović, Indira Okanović, Rusmir Ponjavić, Raif Rahmani, Fahrudin Ramić, Nedim Rekić, Jasminko Rosić, Nihad Šišić, Armin Šišić, Senahid Salamović, Edhem Sarajlić, Jasminka Sarajlić, Asim Slijepčević – Asko, Savo Stjepanović, Jelena Jezidžić – Stojičić, Ilinka Tadić, Azur Vantić, Mustafa Vuković, Adnan Zaimović – Garo.  Da se nikada nikome ne desi, da se nikada ne zaboravi. Sabina Mešić |