TUZLANSKI DOSJEPiše: Omer Ć. IBRAHIMAGIĆ Daleko, u Sandefjordu  Zoletićima i Nečemerima, na jugu sjevera Ado i Davor su teško povrijeđeni dok su trošili minute rata u miru Kapije. Lebdili su iznad države koja se, negdje duboko dolje, vajala iz golgote. Izgledala je posve pristalo iz perspektive ranjenih sokolova, krila zaglavljenih u bezizlazu. * * * Adinu ranjenu ruku je sila zemljine teže vukla u tlo ispunjeno smrću i leševima. Operisan je na sjeveru sjevera, ruka se nije dala iz ramena. Ganija je rodila četvero djece što podsjećaju na neprskane jabuke. Djeca govore turski sa majkom i bosanski sa ocem. U školi pričaju na norveškom, između sebe – na engleskom. Jezik njihovih snova ne poznajem. Dok šakom, kojoj je bilo zapisano da ostane namjestu, miluje djecu, Adi sijevaju munje u ramenu što ruku čuva. Norveška studen podeblja tegobe, iznova sjećajući na ranu koja ga vraća u moderni džehenem. Antireumatska krema koju proizvodi Bosnalijek se upije kroz kožu i meso, sve do u kost, stvarajući olakšanje. Ado potom, uzima omega-tri pripravak, koji nosi vonj skandinavskih ribogojilišta. Kombinacija sarajevskog mehlema i ribljeg ulja iz tvornice u Sandefjordu djeluje blagotvorno i iscjeljujuće, odagnava srklet i bol, priprema na milinu. Četvero djece gleda u oca koji se smije, a miriše na bosansku nanu i norveške ribarnice. * Sandefjord je lučki grad na jugu Norveške, nedaleko od Osla * Kapija je mjesto u Tuzli na kojem se 25.5. 1995., u 20.55 h, desio stravičan masakr od koga se grad nije oporavio. Oko 200 osoba je ranjeno, a 71-a je smrtno stradala. * Džehenem je inačica za pakao |