TUZLANSKI DOSJEBerlin - Panonika Sigurno se pitate šta povezuje Berlin i Panoniku? Pa evo, priča prva. Prije par mjeseci, pomahnitali 17-godišnji mladić je nožem ranio 20 ljudi koji su napuštali svečanost otvaranja nove berlinske željezničke stanice. Da stvar bude još gora, žrtve su zaražene HIV-om. Javnost je bila zgrožena ali i realna. "Bio je to šokantan incident, no uvijek postoji rizik od napada na mjesta na kojima se okuplja veliki broj ljudi. Naravno da nas brinu ovakvi događaji. Ničim izazvani mladić ranio je 20 osoba, a takve situacije je nemoguće predvidjeti" kazao je njemački ministar unutrašnjih poslova, Wolfgang Schaeuble. ![]() Priča druga. Prije petnaestak dana Tuzlom se proširila priča o djevojci koja se na Panonskom jezeru ubola na iglu. Nije trebalo puno pa da u priči od uha do uha igla postane narkomanska a djevojka zaražena HIV-om. Na kraju priča dolazi i do posljednje sjednice Općinskog vijeća Tuzla na kojoj je jedna vijećnica zatražila službenu informaciju o incidentu na Panonskom jezeru, kao i o zdravstvenom stanju neimenovane djevojke. Uporedite ove dvije priče. Berlinski incident, u svakom pogledu tragičan, završio je razložnim objašnjenjem ministra policije. Incident na Panonici, koji je postao tragičan samo u čaršijskoj priči, rezultira burnom raspravom na Općinskom vijeću koja će nesumnjivo biti nastavljena i na narednim sjednicama. Zajedničko za oba slučaja je to što su se desila na javnim mjestima na kojima se okuplja veliki broj lica i na kojima je jednostavno nemoguće predvidjeti sve moguće incidentne situacije a još manje ih spriječiti. Dok u berlinskom slučaju imamo na djelu klasičnu njemačku racionalnost i svjesno nastojanje da se incident medijski ne eksploatiše kako još nekog mahnitova ne bi podstakli na sličan "podvig", u našem domaćem slučaju stvari stoje obrnuto, ali ne sa medijima već sa političarima. Oni su ti koji su iskoristili priliku da panonski incident preraste čaršijsku priču i dospije u medije preko vijećničkih klupa. Da se razumijemo, nije problem u vijećničkom pitanju već što objašnjenje, koje nije moglo biti puno drugačije od onog kojeg je dao i njemački ministar iz prve priče, nije zadovoljilo neke naše vijećnike. Zašto, to oni znaju. Jedno je sigurno, žestokim raspravama o sigurnosti na Panonskom jezeru ne može se povećati sigurnost od sličnih incidenata ali se zato može narkomanskim i AIDS scenarijima stvoriti slika o jezeru kojeg treba izbjegavati. Prema riječima Maida Porobića, direktora Panonike, u posljednje tri godine jezero je posjetilo oko pola miliona ljudi i zaista je iluzorno očekivati da su svi do jednog bili savjesni i odgovorni građani. Burne rasprave i svađe na Općinskom vijeću sigurno neće uticati na savjest one osobe zbog čije je neodgovornosti igla dospjela do jezera niti uposlenici Panonike mogu išta učiniti da se sličan incident ne desi opet. Tako ispade da su rasprave na Općinskom vijeću same sebi svrha s malo koristi za građane i dosta štete za Panoniku. Pitam se kako bi to bilo da je i onaj njemački ministar, podstaknut incidentom, sugerisao građanima kako je novootvorena berlinska željeznička stanica jako nesigurno mjesto i da ga treba izbjegavati svako ko može. V.K. |