TUZLANSKI DOSJEAhmet Hukić - Šetam, škljocam i po malo zvocam: Kako ući u autobus?  Od nedavno koristim besplatnu penzionersku autobusku kartu za gradske linije Grada Tuzla i smatram da je to pun pogodak gradskih vlasti što su to omogućile građanima. Zbog nekih terapija svakodnevno sam išao sa Senjaka do Doma zdravlja na Slatini.  Rješenje sa besplatnim autobuskim prevozom za korisnika je dobitak „Četiri u jedan". Kao prvo, ne moram ujutru da vozim po zagušenim gradskim ulicama.  Drugo, nemam problem da tražim mjesto za parkiranje (skoro ga je nemoguće naći ujutru oko 08:00) u okolini Doma zdravlja i često sam se prepirao sa vozačima koji hoće da se „uvale" u mjesto koje ja čekam da se oslobodi. Treće, jeftinije je (ustvari besplatno), ne trošim gorivo, ne plaćam parking. Četvrto, ekološki i energetski poželjno, ne vozim auto, ne trošim gorivo, ne zagađujem i onako previše zagađen zrak.  Sa redom vožnje gradskih linija na relaciji Istok – Zapad sam zadovoljan, u nekoliko minuta razmaka na autobusku stanicu na Brčanskoj malti (kod Iskre) dođu tri do četiri autobusa koja voze ka zapadu. Slično je i u povratku od Doma zdravlja ka Istoku.  Ono što mi smeta i zbog čega ovo pišem je ponašanje taksista i dostavnih vozila koji se parkiraju na autobuskim stajalištima. U želji i namjeri da ulove putnike (vjerovatno one koji kasne i koji se žure) zaustavljaju se i parkiraju na obilježenim autobuskim stajalištima i time ometaju autobuse da uđu u stajališta, autobusi se zaustave u saobraćajnoj traci. Onda su putnici primorani da u autobuse ulaze između taksija koji su parkirani na autobuskim stajalištima. Mislim da je to nezakonito i da bi inspekcijske službe trebale pooštriti kontrole, a i Grad koji daje licence za taksiranje bi trebao da obezbijedi više taksi stajališta. A.Hukić |