TUZLANSKI DOSJEStare slike pričaju: Razvoj stomatologije u Tuzli Do početka 2. Svjetskog rata na području Tuzle nije bilo organizovane stomatološke službe u okviru državne zdravstvene organizacije. Zubarstvom su se bavili doktori koji su završili medicinu, obično u Beču, a poslije toga išli dvije godine na specijalizaciju, gdje bi se osposobljavali da se bave zubarskim poslovima. Znanje za zubarske tehničare sticalo se u vidu zanata.
Dr. Nemanja Strahinjić, dr. Kauf i gospođa Vasiljević spominju se da su radili prije rata. Nakon 2. Svjetskog rata u Tuzli je radio Državni zavod za socijalno osiguranje, koji je bio smješten u zgradi Higijenskog zavoda (današnje Javno zdravstvo), i tu je bila smještena i zubna ambulanta koju je vodio dr. Kauf. U novembru 1947. godine, u radni odnos u Državni zavod za socijalno osiguranje radnika, primljene su dvije zubarice koje su završile zubarsku školu u Sarajevu. Bile su to Sejda Čokić udata Burek i Subhija Čokić udata Ćatić. Njih dvije su u jednom periodu neizmjenično radile i u zubnoj ambulanti tuzlanske Solane. Poslije njih zaposlila se Faketa Lihić, udata Džaferović, i to kao viši zubar. Negdje oko 1950. godine, spajanjem Državnog zavoda i sreske zdravstvene ambulante, koja je imala i zubnu ambulantu, povećan je broj zubara i zubnih tehničara, a oni su poslije prešli u zgradu u kojoj će biti smješteno i Tuzlansko muftijstvo. Zgrada se nalazila do zgrade starog Doma zdravlja, koja je zbog tonjenja srušena. Izgradnjom još jedne zgrade iza Doma zdravlja, zubna ambulanta sa tehnikom preselila se u tu zgradu 1953.–1954. godine. Tada su počeli raditi Sakib Fakić, Štefo Bečaj, Fikreta Huremović i drugi, a povećao se broj i zubnih tehničara. Služba je bila opremljena električnim „stojećim“ mašinama i teleskop-stolicama, koje su za to vrijeme bile dosta savremene. Kasnije će dobiti još dva aparata i dentalni rendgen-aparat za snimanje zuba. Osnivanjem stomatoloških fakulteta u Beogradu, Zagrebu, a 1962. godine i u Sarajevu, počeli su dolaziti prvi stomatolozi. Tako je od 1957. u Tuzli radila dr. Vesna Čapo, koja je bila šefica Stomatološke službe. Poslije nje dolaze dr. Slobodan Antonić, dr. Velibor Zorić, dr. Zvonimir Bečaj, dr. Milan Vukičević te posljednja generacije zubara Kemal Komad, Paša Vodenčarević udata Kukavica, Jusuf Hadžić, Reuf Mušević i drugi. Zbog tonjenja Služba se 1975. godine preseljava u zgradu u kojoj je sada Medicinski fakultet. Uskoro Služba dobija i prve specijaliste stomatologije iz protetike, ortodoncije i bolesti usta (doktori Zorić, Antonić i Bečaj). Prelaskom Službe u Dom zdravlja na Slatini, Služba je imala preko 40 visokoobrazovanih zaposlenih i u tom periodu bili su jedna od najjačih stomatoloških ordinacija u BiH, poslije Stomatološkog fakulteta u Sarajevu. Početkom agresije na BiH dolazi do odlaska mnogih zaposlenih i formiranja JZU Doma zdravlja Tuzla sa svojim službama, od kojih je jedna Stomatološka, podijeljena na odjeljenja. Tada je na čelu Službe bio načelnik dr. Jusuf Hadžić, specijalista za bolesti zuba i usta, a odgovorna sestra Rasema Žarković. Šefovi odjeljenja bili su dr. Zvonimir Bečaj, dr. Fuad Kurt i Ejub Kikanović, zubni tehničar za ortodonciju. Kada se spominje prošlo vrijeme, kada je prevencija u liječenju zuba u pitanju, treba reći da su i neke osnovne škole, kao i mnoge fabrike, imale svoje zubne ambulante. Od 1992. do sadašnje 2026. godine, puno toga se promijenilo i unaprijedilo, a pored stomatoloških odjeljenja javnog zdravstva otvoreno je i niz privatnih ordinacija. Za prilog korištena knjiga Osamdeset godina Doma zdravlja Tuzla, autora Pašage Durića. Sabina Mešić |
