TUZLANSKI DOSJEDesi li se dan bez saobraćajnih udesa? Podatke o broju saobraćajnih udesa redovno pratimo od 1. januara 2006. godine ali u našoj arhivi nismo našli ni jedan dan bez udesa. Najbliži tome je bio 19. oktobar prošle godine kada je evidentiran jedan udes tako da nam ostaje da vjerujemo na riječ jednom policajcu koji nam je rekao da on pamti jedan dan bez udesa i da apsurd bude veći, to je bio dan sa nevjerovatnom poledicom. U stvari, to i nije apsurd. Poledica se nije desila iznenada, za nju su svi znali i vozilo su posebno oprezno. Zaključak je jednostavan, bez obzira na uslove za vožnju, nesreće se mogu izbjeći uz poseban oprez svih učesnika u saobraćaju.  Naravno, za navedeni zaključak nije potrebna nauka ali nauka jeste potrebna da bi se ostvario ideal svih saobraćajnih policija svijeta, da svi vozači voze oprezno i u skladu sa uslovima na putu. Ideal ne bi bio ideal kada bi bio ostvariv, a ovaj saobraćajni je posebno neostvariv jer je vezan za čudesnu psihologiju svih vozača "nesreće se dešavaju drugima". Isto tako, nema vozača koji će za sebe reći da je loš vozač. Ako i ima takvih oni i ne voze pa se može reći da i nisu vozači. Svi drugi, čim rukama uhvate za volan, kao da dobiju ekstra dozu samouvjerenosti, a posebna je priča promjena psihološkog profila osobe prije i nakon sjedanja za volan. Rijetki su vozači koji su za volanom manje nervozni nego bez njega. Naprosto je nevjerovatno koliko ta metalna zastakljena kutija mijenja ljude. Odjednom počinju da psuju, sve im smeta i svi su im krivi, upuštaju se u verbalne sukobe u koje ne bi nikad uletjeli da nisu za volanom. Nekima i svijest kao da se sužava, čine posve neracionalne stvari kao što je vožnja na malom razmaku od drugih kola, na kojem ni Šumaher ne bi uspio da reaguje. Bezrazložno preticanje je posebna priča. Odjednom, kao da ga neko ubode, vozaču počinje da smeta vozilo ispred njega i od tog trenutka za njega na ovom svijetu ne postoji druga briga osim da pretekne to vozilo. Posebno je čudesno kada vas vozilo pretekne na gotovo nemogućem mjestu i onda nakon par stotina metara skrene na neki sporedan put ili u dvorište. Zanemarivanje vlastitog zdravstvenog stanja, uticaja lijekova, umora, svojstveno je gotovo svim vozačima pa i onima koji se smatraju savjesnim, o sebi pri sebi osobama. Vožnja pod uticajem alkohola ili droga, tema je za sebe. Nakon gašenja motora ponovo se dešava nevjerovatna transformacija. Psovač istog trenutka postaje ljubazni komšija, a sitnice koje su ga za volanom užasno nervirale od tog trenutka više i ne primjećuje. Dobri putevi i efikasna kontrola mogu smanjiti broj udesa, ali utopija o saobraćaju bez saobraćajnih udesa trajat će sve dotle dok bude vozača. |