TUZLANSKI DOSJEFoto priča U samom centru grada, simbol Tuzle, koza (a možda je i jarac) zavezan. Izgleda da ne važi više pravilo da domaće životnje ne mogu biti u gradu. Koza mirno leži, malo pase, još da nije zavezana ne bi joj ni bilo loše.  Stara zgrada Općine, koja zovu i Gradska kuća, ograđena zaštitnom ogradom, napuštena, dosta žalosno izgleda. Tone posljednja žrtva slijeganja tla u Tuzli. Na zidovima velike pukotine, fasade na mnogim mjestima nema nikako. Vjerovatno će i nju zbog sigurnosti prolaznika uskoro rušiti. Do rušenja evo još par fotografija, ove nekada za Tuzlake važne zgrade.    Na jednom uglu su se šišali na drugom vjenčavali, u sredini zgrade obavljali mnogo šta. Na prozorima još ponegdje i zavjese imaju a na vrhu zgrade sat. Kazaljke davno zaustavljene na devet sati, ko zna kojeg datuma. U zadnjih par godina mjesto gdje se obavlja ceremonija vjenčanja se mijenja, jedino trosjed i fotelje na kojem sjede mladenci i kumovi ostaje.Neodređene boje, ni trula višnja, ni bordo, ni cigla, možda boja isprane cigle. Koliko li je Tuzlaka u brak krenulo sjedeći na istom trosjedu i slušali, godinama isti tekst. Sistemi se ruše, mnogo šta se mijenja a tekst koji između ostalog kaže "budite ljubomorni ne jedno na drugo, nego na svoj brak, čuvajte ga ......" još uvijek mladenci slušaju. Sudeći po razvodima mnogi su i na ušima sjedili. U blizini oronule zgrade, i saksije u dosta sličnom stanju. Nekada su to bile lijepe saksije u kojima su uglavnom sadili cvijet koji se zove dan i noć. Pored ruševne zgrade i oborenih saksija, posađene lijepe crvene ruže. Kao da kažu život ide dalje.  Ova zgrada na Slatini, u kojoj je od starih sadržaja u prizemlju ostala samo prodavnica obuće Planika, izabrana je nasumice. Nekada je ti bila prodavnica Beko, pa neka vatrogasna oprema i ne sjecam se više šta. Da sam malo zumirala gotovo da sam mogla i proviriti nekome u stan, ali nisam nikoga zanimljivog vidjela osim ove motke ili kako se već zove, za klofanje tepiha. Ne znam ko klofa tepihe gore na terasi ali znam da se prolaznici baš i ne provedu najbolje ispod leteće prašine.  Ako Irac ima šta lijepo to je zalazak sunca. Oni koji se zateknu u blizini pruge, kada sunce zalazi, mogu vidjeti nebo veličanstvenih boja i ogromnu crvenu loptu koja polako zalazi. Kažu da kada je crveno nebo sutra nas očekuje lijep dan. Navikli smo da očekujemo lijepe, bolje dane, pa valja jednom i dođu.  S.M. |