TUZLANSKI DOSJETuzlak Senad Švraka plovi oko svijeta II dio Jednom od najljepših stvari na svojim uzbudljivim putovanjima Senad smatra prijateljstva koja je sa ljudima iz cijelog svijeta sklapao na morskim pučinama. "Shvatio sam da nisam sam, da ima i drugih ljudi koji misle da je ovakav način života super. Neki od njih proveli su po trideset godina na moru i ne pada im na pamet da promijene način života."  Naravno, samotnjački život na pučini nije uvijek prijatan. Komplikacije mogu nastati u slučaju bolesti, povrede, zubobolje... "U Sudanu sam bio zaradio ozbiljan proljev. Trajao je tri dana i trebalo mi je tri sedmice da se u potpunosti oporavim. Nije ni malo zgodno kada te nasred mora nešto zaboli, međutim, to spada u rizike ovog posla. Imam na brodu mnogo lijekova, pravu malu apoteku, ali se nadam da će me zdravlje ipak poslužiti i da će lijekovi ostariti u svojim kutijama, neupotrebljeni" , kaže "Barba 22".  Senad je prošao kroz mnoge životopisne krajeve, divio se prirodi, upoznavao ljude, običaje, probavao različite vrste egzotične hrane. Ponekad se lako odlučivao da digne sidro i krene dalje, a neka mjesta napustio je teška srca.  Na početku svoje jedriličarske karijere, Senad je znao zapasti u nevolje i pomisliti kako život moreplovca nije za njega. Najviše se uplašio "na mirnom" Jadranu, nedaleko od Dugog otoka:
"Cijeli sam dan plovio po vrućini i uveče se usidrio u jednoj uvali na sjevernom dijelu Dugog otoka. Bio sam strašno umoran i samo sam htio jesti i leći spavati. Dok sam kusao vruću supu od pileće kocke malo pojačanu zobenim pahuljicama, počeo je puhati vjetar pravo u uvalu. Postojala je opasnost da valovi bace Aleu na obalu ako vjetar i more znatno ojačaju. Nije bilo druge, valjalo je isploviti. Bila je već crna noć pa sam malo osvijetlio reflektorom oko sebe: vidio sam samo bijele krijeste valova i kišu kako leti horizontalno, nošena vjetrom. Takvo se nevrijeme na Jadrano zove nevera. Isključio sam reflektor govoreći samom sebi da je bolje ne vidjeti šta se nalazi oko mene, jer je sve izgledalo veoma strašno. Bio sam tada još neiskusan, bila mi je to prva nevera. U stomaku me stislo, sva su se crijeva zapetljala u čvor od straha. Tada sam rekao sebi, nemaš ti petlje za ovo. Ako se noćas izvučes sutra prodaji brod! Plovio sam tako do četiri ujutro dok nisam zaobišao sjeverni rt Dugog otoka i našao zaklon u zalivu Pantera. Premoren, svalio sam se na ležaj u kabini i zaspao. Digao sam se sutradan u deset i kad sam izašao iz kabine, vidio sam oko sebe savršeno plavo nebo, more kako se veselo ljeska pod kosim zracima jutarnjeg sunca, zelene borove svuda okolo na obali. Sa osmijehom od uha do uha rekao sam sebi: ima li na svijetu išta ljepše od jedrenja?! Naravno da mi više nije padalo ni napamet da prodajem svoj brod. Poslije sam naišao na daleko teže situacije, ali kako sam imao više iskustva, nije me bilo ni blizu toliko strah"
, veli Senad Švraka.
O svojim morskim dogodovštinama Senad piše i zanimljiv putopis a nada se da će u dogledno vrijeme naći i izdavača. U narednih pet godina, naime, Senad bi trebao oploviti cijelu zemaljsku kuglu! Međutim, ni nakon što završi taj epohalni poduhvat, nema se namjeru vraćati na kopno, jer mu se novi način života neuporedivo više sviđa nego stari. Nema druge nego Bosancu koji svijetom prenosi glas o našoj zemlji poželjeti dobro more i vjetar u krmu!
Od Turske do Tajlanda Senad je plovio sa Nebojšom Stanojevićem, koji neće nastaviti put jer ima, kaže, drugih planova. Ovih dana Švraka je u potrazi za novim članom posade.
"Kakvog bih saputnika/saputnicu želio" Pa 90-60-90(smijeh). Na mom internet sajtu raspisan je konkurs za članove posade pa bujrum. Treba potrošiti malo para za avionsku kartu, ali to je vrlo malo u poređenju sa onim što sam ja do sada potrošio. Jasno je da se doživljaj i avantura ne mogu ničim platiti, nema tih para. Samo bih upozorio potencijalne kandidate da Aleja nije nikakva luksuzna jahta. Za razmažene tu nema mjesta. Ne traži se fizička snaga, jedrenje nije fizički naporno, samo se traži hrabrost i mentalna snaga, da se izdrži kad je gusto. U nedostatku odgovarajuće posade, put ću nastaviti sam, i to nije neki problemm, samo je u družtvu zabavnije. Puno znači kad, na primjer ugledas kita na pučini pa imaš kome povikati: hej, dođi da vidis kita!"
Priredio(la): S.M. |