TUZLANSKI DOSJEPoziv općinskim vijećima Usvojite Evropsku povelju protiv alkoholizma! Inicijativa Fatmira Alispahića Danas je normalno da fabrike piva prave javne zabave za omladinu, a da pri tome niko ne postavlja pitanje uvlačenja omladine u ovisnost o alkoholizmu. Izdizanje alkohola na pijedestal zabave za mlade – kriminalni je čin, kojega u našem društvu legitimizira samo tržišna logika, u okviru koje živi zloduh korupcije i dvojnog morala. Zašto bi se ma ko zamjerio pivskim tržišnim lobijima, kad je isplativije gledati svoja posla?! Sloboda opijanja je nametnuta kao demokratski standard, kao ljudsko pravo svih generacija, pa se otpor toj slobodi opijanja može tumačiti kao napad na demokratiju. Zapad protiv alkohola U provincijalnim i traumatiziranim društvima, kojima neko drugi govori o svijetu i vijeku, logično je da se sa strahopoštovanjem gleda u pivsku flašu, kao u totem zapadnjačkog opredjeljenja. Kao i po mnogim drugim pitanjima, bosansko društvo ne misli svojom glavom, već se utrkuje u provincijalnoj strasti da izigrava kopije. Zato su alkoholizam, narkomanija, tržišno porobljavanje ljudi, korupcija i neobrazovanost najednom postali statusni simboli ovog društva u tranziciji, koje kompas pronalazi u razuzdanosti, namjesto u vrijednostima tradicije. Kad bi sve u svijetu bilo podređeno tršištu, ne bi bilo više ničega od tradicije najjačih evropskih zemalja. Hiljade bi ugostitelja, recimo, rado otvorili birtije u muzejima, poput Luvra, ali, Luvr, i sve u njemu, pod zaštitom je države i međunarodne zajednice, pa tržište ne može ni prići ovim višim interesima. Ali, tržište na Zapadu ne može porobiti sve, pa ni odnos prema mladima, makar na deklarativnoj razini; zapadne će vlade imati snage da se izjasne protiv alkoholizma, tako što će alkoholna pića definirati kao zlo koje mora biti omeđeno, karantirano, interesima društvene zajednice da zaštiti sebe, a naročito mlade. Alkohol definirati kao opasnost U dejtonskoj je državi, naročito posljednjih pet-šest godina, alkoholizam kod mladih buknuo kao problem neslućenih dimenzija. Kao i globalno zatopljavanje, možemo ga konstatirati, ali nemamo strategije spasa. Nemamo temeljitih istraživanja alkoholizma u mladih u lokalnim zajednicama. Znamo da u svim našim gradovima postoje lokacije, ili više njih, gdje se mladi, čak i od 13-14 godina, masovno i kolektivno opijaju. Posljedice možemo naslućivati. Stoga bi bilo korisno da se naše lokalne zajednice, građanske inicijative, a naročito općinska vijeća, aktivno uključe u borbu protiv alkoholizma. U tom smislu podsjećamo na dokument pod naslovom „Evropska povelja o alkoholu“, iz 2001., koji bi mogla usvojiti naša općinska vijeća, i tako deklarirati volju lokalnih zajednica da alkohol javno definiraju kao društveno zlo, bez obzira što nam tržište, preko korumpiranih državnih instanci, pokušava alkohololna pića nametnuti kao prehrambeni proizvod. Fabrike alkohola imaju interes da zakamufliraju i prodaju svoj otrov, kao što mi imamo interes da zaštitimo zdravlje svoje djece, i svoga društva, i to tako što ćemo alkohol tretirati makar onako kako su ga tretirale evropske zemlje – kao opasnost.
F. Alispahić |