TUZLANSKI DOSJE

21.09.2010.
Slučaj Jurišić
Da li će 24. septembar biti dan radosti ili tuge?



Ilija Jurišić
Nakon 3 godine i 5 mjeseci provedenih u beogradskom zatvoru, približava se dan konačne odluke o sudbini našeg Tuzlaka, Ilije Jurišića. U srijedu počinje zasjedanje Apelacionog suda po žalbi Jurišićevih advokata na presudu od 12 godina zatvora, a prema planu rada Apelacionog suda, konačna odluka bit će saopštena u petak 24. septembra. Koliko će taj dan biti sudbinski važan za Iliju Jurišića najbolje govori činjenica da nakon odluke navedenog suda Jurišić više nema mogućnost žalbe pred pravosudnim instancama Srbije. U slučaju nepovoljnog ishoda pomoć bi se mogla tražiti jedino još od nekih međunarodnih pravnih instanci ali znajući kako one sporo rade nadajmo se da Jurišić neće doći u poziciju da mora pomoć tražiti od njih.

U ovom trenutku niko ne može predvidjeti ishod ročišta pred Apelacionim sudom u Beogradu iz prostog razloga jer pripada državi koja ne bira sredstva kako bi teret vlastite odgovornosti za ratne zločine umanjila optuživanjem drugih. U prilog navedenoj tvrdnji ide i iskonstruisana optužnica protiv Jurišića i blago rečeno lakrdija od suđenja u kojem odbrana nije imala priliku da izvede ni jednog jedinog svog svjedoka. Osnova za žalbu i očekivanje da Jurišić bude oslobođen ima dovoljno, i previše, ali u navedenim okolnostima to nije dovoljno za optimizam.

Kao što bi se moglo nadugo i naširoko pričati o sramnom ponašanju pravosuđa Srbije još više bi se moglo o sramnom odnosu države BiH prema sudbini svog čestitog državljanina. Slučaj Ganić pokazao je da se može i drugačije. Nakon što je Ganić oslobođen, Damir Arnaut, savjetnik za ustavno-pravna pitanja predsjedavajućeg Predsjedništva BiH dr. Harisa Silajdžića i član pravnog tima odbrane dr. Ejupa Ganića, na sav glas se hvalio kako su uspjeli da dokažu kako sporazum o mirnom povlačenju JNA iz BiH, koji su navodno 26. aprila 1992. potpisali predsjednik BiH Alija Izetbegović i general Blagoje Adžić u Skoplju, ne postoji. Ta činjenica trebala bi da bude značajna i za Jurišića ali Damir Arnaut nije objasnio, a izgleda da ga niko nije ni pitao, zašto taj dokaz nije pribavljen tri godine ranije, za potrebe odbrane Jurišića?

Za prolivenim mlijekom ne vrijedi plakati, obrazi koji zbog Jurišića treba da se crvene ionako su "džon" tipa, pa recimo još i to da će u toku dvodnevnog zasjedanja Apelacionog suda biti ispitano 13 od 14 pozvanih svjedoka. U sudnicu će doći jedino Tuzlak Niko Jurić, koji sada živi u Hrvatskoj a bio je aktivni učesnik u događanjima 15. maja 1992. godine. Ostali svjedoci sudu će se obratiti putem video linka iz sarajevske sudnice Suda BiH. Pozive su dobili Selim Bešlagić, Meša Bajrić, Budo Nikolić, Enver Delibegović, Mato Drivić, Ivica Divković, Benjamin Fišeković, Jasmin Imamović, Kadro Pekarić, Nikola Slavuljica, Ekrem Selimović, Šaban Rahmanović, te Zlatan Cuvaj, koji još nije potvrdio svoje učešće. Za prvom četvoricom Srbija je raspisala Interpolove potjernice za koje se zna, a ostali se plaše potjernica za koje se ne zna.

Na vatru uzvrati vatrom
Jedno je sigurno. Puno je ljudi i u BiH i u Srbiji koji su u miru počinili strašan zločin dopustivši da se dobar čovjek kakav je Ilija Jurišić, izlaže takvoj golgoti i ljudskoj drami zbog naredbe čiju suštinu i okolnosti u kojima je izdata jako dobro svi razumiju.

Sačekajmo petak u nadi da će tog dana poštenje i razum nadjačati politiku i da će Ilija Jurišić krenuti svojoj kući, u Tuzlu.

V.K.