TUZLANSKI DOSJE

16.09.2010.
Udruženje specijalizanata i mladih psihijatara BiH
Ko snosi odgovornost za nemar prema psihijatrijskim pacijentima?


Saopštenje za javnost u povodu vijesti o prisilnom smještaju počinitelja teškog krivičnog djela sa dijagnosticiranim psihičkim poremećajem u zdravstvenu ustanovu otvorenog tipa.

Poznato je da sa ciljem kvalitetnog uključivanja Bosne i Hercegovine u evropske i evroatlantske integracije, dalji razvoj cjelokupnog sistema (uključujući i zdravstveni i pravosudni i sistem javne uprave), treba da se bazira na kontinuiranom usklađivanju sa međunarodnim standardima i stvaranju neophodnih pretpostavki za primjenu tih standarda. U ovom slučaju preuzimanje obaveze razdvajanja kategorija procesuiranih i osuđenih pacijenata zbog teških krivičnih djela i pacijenata koji nisu počinili kaznena djela, kao i obaveze da se obezbijede određena prava za vrijeme liječenja ili izvršenja mjera sigurnosti, kao što je pravo na primjerene uvjete smještaja, adekvatan tretman i različit stepen bezbjednosti/sigurnosti, tj. nadzora za ove dvije različite kategorije pacijenata.
Prema međunarodnim standardima, u okviru organizacione strukture zavoda za izvršenje krivičnih sankcija nalaze se i specijalizirane bolnice za posmatranje i vještačenje pritvorenika, kao i tretman, čuvanje, rehabilitaciju i resocijalizaciju forenzičkih pacijenata, koje uz stalan medicinski nadzor imaju i rigorozne mjere unutrašnjeg i spoljašnjeg obezbjeđenja - blindirana vrata, detektore za metal, video nadzor, specijalno obučeno osoblje i čuvare, itd.


Prema dokumentu (izvještaju) Odbora Vijeća Evrope za sprečavanje torture i nehumanog ili ponižavajućeg tretmana (CPT) ili kažnjavanja čiji su članovi u maju 2009.godine posjetili forenzički odjel pri Psihijatrijskoj bolnici u Sokocu, odjel zatvora u Zenici u kojem su smješteni počinitelji kaznenih djela s dijagnosticiranim psihičkim poremećajem, te druge zatvore u BiH, upozoreno je da postojeća situacija u vezi sa navedenim međunarodnim standardima - adekvatni uvjeti smještaja, individualni tretman, dovoljan broj osoblja, odgovarajući stepen sigurnosti - odražava nedopustive prakse i neprihvatljivo stanje. Javnosti je poznato da je Vlada Švajcarske Konfederacije već odavno osigurala donaciju u iznosu od 2.8 miliona CHF za rekonstrukciju i adaptaciju postojećeg forenzičkog odjela Psihijatrijske bolnice Sokolac ili ev. izgradnju Zavoda za forenzičku psihijatriju Sokolac koji bi bio namijenjen za smještaj i zbrinjavanje počinitelja teških kaznenih djela iz cijele Bosne i Hercegovine a kojima je izrečena mjera psihijatrijskog liječenja.

S tim u vezi, a na prijedlog Ministarstva pravde BiH, 18. juna 2009.godine iz Ureda koordinatora za reformu javne uprave stigla je vijest da je Vijeće ministara (Ministarski savjet) BiH dalo saglasnost na Sporazum o smještaju i naknadi troškova za izvršenje mjera sigurnosti izrečenih u krivičnom postupku i drugom postupku u kojem se izriče mjera liječenja, izvještavajući pri tome da bi potpisivanjem ovog Sporazuma konačno bila omogućena i namjenska upotreba ranije doniranih sredstava od strane Vlade Švajcarske, kao i to da će troškove smještaja snositi onaj nivo vlasti s kojeg je izrečena zatvorska kazna a da će cijena smještaja jednog zatvorenika u za to specijaliziranoj zdravstvenoj ustanovi po danu iznositi 72 KM.

Tek četrnaest mjeseci kasnije, na 153. Sjednici Vlade Federacije BiH održanoj 10.8.2010.godine, zaključen je gore spomenuti Sporazum ali je, imajući u vidu Rješenje Općinskog suda u Tuzli o prisilnom smještaju forenzičkog pacijenta u Kliniku za psihijatriju UKC-a Tuzla, upitno dokle se došlo sa stvaranjem posebnih uvjeta za izvršenje mjera sigurnosti/bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja preciziranih Sporazumom.

Svjedoci smo da se u novijoj historiji Bosne i Hercegovine, u sveopćoj kulturi nasilja i moći koja u posljednje dvije decenije vlada u BiH, bilježi stalan trend porasta broja oboljelih od različitih psihičkih poremećaja, kao i porasta broja pritvorenika i lica osuđenih za teška krivična djela, što zbog nepostojanja i/ili nedostatnosti postojećih kapaciteta dodatno usložnjava problem gore navedenih nedopustivih praksi, zbog čega je FBiH do sada morala isplatiti više od 100.000 KM po osnovu tužbi forenzičkih pacijenata zbog neadekvatnih uvjeta smještaja i prisilnog zadržavanja u Zenici, a koje su oni uputili Sudu za ljudska prava u Strazburu.

Svjesni obaveza poštivanja i očuvanja osnovnih principa humanosti i prava psihijatrijskih pacijenata, kako slobodnih nekriminogenih tako i pacijenata osuđenika, a imajući u vidu da se sa sličnim problemom, kao sada Klinika za psihijatriju u Tuzli, suočavaju i druge psihijatrijske klinike u zemlji, koje u okviru svojih profesionalnih, edukativnih i kadrovskih kompetencija i smještajnih kapaciteta nisu namijenjene za smještaj i zbrinjavanje osoba koje su počinile teška krivična djela u stanju neuračunljivosti, i koje u postojećim uvjetima svog rada i djelovanja ne mogu garantirati odgovarajući stepen sigurnosti/bezbjednosti niti uposlenicima niti drugim kategorijama pacijenata koji se tu liječe, kao ni učenicima, studentima i specijalizantima koji se u tim ustanovama educiraju, od relevantnih tijela i nadležnih institucija tražimo da poduzmu hitne i odgovarajuće mjere kako bi se popravilo postojeće stanje.


Udruženje specijalizanata i mladih psihijatara Bosne i Hercegovine
Dr. Amra Delić, predsjednica
Predstavnik BiH u Vijeću za mlade psihijatre Svjetske psihijatrijske asocijacije