TUZLANSKI DOSJEFoto kritika  Iznad Pašabunara, preciznije, iznad Azila za pse, nalazi se mezarje Stare Moluhe koje se već odavno ne koristi za ukop. Maleno je, a koju godinu ranije moglo bi se reći i da je na lijepom mjestu.  Na žalost, danas to više nije. Firma koja je dobila koncesiju za eksploataciju pijeska, ispod samog mezarja je probila put kojim prolaze teški kamioni. Bolje bi bilo da nije tako ali raditi se mora i nek se radi. Međutim, nije se morao cestom odsjeći prilaz mezarju i to ide na dušu vlasniku firme koja eksploatiše pjesak. Ne bi propao ni on ni firma mu da su postavili bar kakve drvene basamake.  Ali to nije sve. Odmah ispod ceste, par desetina metara od mezarja, nalazi se divlja deponija smeća. Ko zna koliko takvih deponija ima na području opštine, i sve su na ružnom mjestu, a ova je posebno. Godinama je, pa i decenijama tu. Nesavjesnima ne smeta ni blizina mezarja ni to što nagrđuju prirodu i lijepe njive okolo, važno je da je zemlja "ničija". Jednokratno čišćenje ništa ne bi pomoglo protiv ružne navike da se pod okriljem noći dovlače stari šporeti i olupine automobila. Pomogla bi jedino visoka i jaka ograda. Možda. Priredio(la): V.K. |