TUZLANSKI DOSJEAnketa Tuzlarija Vize su ukinute, šta sad?  Ukidanje viza neki su dočekali euforično, većina ravnodušno, možda i zato što je ta vijest predugo čekana pa se od čekanja i ofucala.
Dobro obavješteni i realni znaju da se sa ukinutim vizama mogu "slikati" ukoliko se nema para za realizaciju želja. Manje obavješteni misle da im se sada otvara mogućnost za zaposlenje u EU, neki čak vide i mogućnost konačnog iseljavanja iz BiH. U narednih mjesec dana vlasti BiH će se morati dobro potruditi da sve svoje građane dobro informiše šta se može i smije, šta ne može i kakve su posljedice. Evropa ne želi da joj se ponovi pritisak lažnih azilanata što joj se već desilo prilikom liberalizacije viznog režima sa Srbijom, zato i prijeti ukidanjem viznih olakšica ako se to ponovi. Ipak, najveća opasnost dolazi od "već viđene" navale jednosmjernih "turista" koju smo imali odmah nakon rata. Iako mnogi misle da su nam vrata Evrope zatvorena kao posljedica "rata protiv terorizma", istina je da smo ih zatvorili sami švercom ljudi u zemlje Šengena. U godinama nakon rata Italija je dopuštala vlasnicima BH pasoša ulazak bez vize ali su domaće mafioze od toga napravile ogroman biznis. EU je procijenila da je preko BiH kroz Italiju u EU ušlo stotine hiljada imigranata iz Istočne Evrope, sa Bliskog istoka i Azije, nakon čega je Italijanima naređeno da nam zatvore kapije. Procjena je da se domaća mafija na ovom švercu obogatila sumom koja se izražava milijardama maraka i sasvim je realno da će poželjeti da se "vrati u biznis". Hoće li ih u tome zaustaviti "pravna država" i biometrijski pasoši, pokazaće vrijeme. Što se običnih ljudi tiče, važan im je psihološki efekat "otvaranja geta" u kojem su se našli svi državljani BiH koji nisu posjedovali hrvatsku putovnicu ili srbijanski pasoš. Što jedan komentator na Tuzlarijama reče "sad bar mogu sam u Njemačku da kupim polovna kola, ne moram to raditi preko vlasnika putovnica". I oni koji nemaju namjeru igdje da putuju kažu da im je važan taj osjećaj da mogu putovati ako žele ili im se ukaže prilika. Oni koji su i do sada putovali presretni su što je došao kraj ponižavanjima u evropskim ambasadama u Sarajevu. Za očekivati je da će sada krenuti prava navala na biometrijske pasoše po logici "nek se ima, nije važno hoće li se putovati". U danima nakon 15. decembra može se očekivati i poveliki broj onih koji će htjeti da lično probaju kako taj bezvizni režim izgleda u stvarnosti pa makar samo da se popije kafa u Mađarskoj koja nam je (iz Tuzle) najbliža od zemalja EU. Takvi, a i svi drugi, moraju biti spremni i na neugodna iznenađenja jer ne treba zaboraviti i da su carinici samo ljudi i neće biti presretni ako im povećamo posao. Biće otvaranja gepeka i pretresanja, a i vraćanja sa granice ako nekom cariniku padne na pamet da traži dokaz da se ima dovoljno novca za ulazak u Uniju. To je njihovo pravo, to rade i hrvatski carinici kad im se neko ne svidi. Kod nas ni jedno čudo ne traje dugo pa se možemo nadati da će i priča o vizama brzo pasti u zaborav. Uostalom, na dobro se lako naviknuti. Hoće li to dobro i potrajati zavisi samo od nas. V.K. |