TUZLANSKI DOSJEU susret obilježavanju 90. godišnjice Husinske bune: 1920. – 2010. Od Jure Keroševića do Ilije Jurišića Piše: Mr. sc. Fatmir Alispahić Dvojica najpoznatijih zatvorenika u bosanskohercegovačkoj historiji, čiji su procesi postali regionalni, pa i evropski slučaj, potiču iz Tuzle. Obojica su bili žrtve bahatosti beogradskog režima, koji je u dva odvojena historijska konteksta prkosio pravdi, ignorirao glas političke i građanske javnosti, da bi na kraju pokleknuo pred nabujalim pritiscima. Riječ je o Juri Keroševiću, simbolu Husinske bune, i o Iliji Jurišiću, simbolu tuzlanske borbe za jednakost svih naroda i građana. Slučaj Ilije Jurišića nam je svjež u sjećanju, ali zbog poređenja sa slučajem Jure Keroševića treba podsjetiti da je Ilija Jurišić uhapšen na proputovanju kroz Beograd 11. maja 2007., da je osuđen na 12 godina zatvora, da je u teškim uvjetima odležao tri i po godine, i da je pod nabujalim pritiscima regionalne javnosti pušten na slobodu u oktobru 2010. godine. A 90 godina prije, rudari Kreke su organizirali generalni štrajk. U decembru 1920. štrajk je nasiljem pokušala ugušiti žandarmerija Kraljevine Jugoslavije, potpomognuta tzv. civilnom gardom. U znak odmazde zbog štrajka, vlasti su jedan broj rudara i njihovih porodica izbacile iz državnih stambenih objekata, tzv. kolona. Rudari Husina, Lipnice, Par-Sela, Brezja i Orašja su priskočili u pomoć i rudarske porodice smjestili po svojim kućama. Rudari iz ovih sela su sa volovskim kolima sišli u Kreku i prevozili porodice svojih drugova do rudarskih kućeraka. Vlast koja je željela vidjeti morbidne rezultate odmazde, smrzavanje i patnju rudarskih porodica na ciči-zimi, nije mogla otrpiti rudarsku solidarnost… Legendarni Juro Kerošević je u svojim sjećanjima zapisao: - Takvim rudarskim stavom grdno smo napakostili reakciji. Uvrijedili su se i poslali jake žandarmerijske patrole. Provaljivali su u kuće, unosili strah u narod, htjeli da protjeraju husinske goste i popišu imena domaćina koji su ih primili. Napali su dvije rudarske žene, Slovenke. Time je “dara” prevršila mjeru. Više ništa nismo pitali, ni čekali, ni mislili. Zaposjeli smo brda i bacili se u borbu protiv žandarma. Rudari su uspjeli pružiti sedmodnevni oružani otpor. U borbama je poginulo sedam rudara. Vlasti su podigle optužnicu protiv 360 ljudi. Juro Kerošević je optužen da je ubio žandarma Reljića. Osuđen je na smrt vješanjem. Na čitanju presude Kerošević se izbo nožem. - Htjeli biste da me vidite na vješalima, htjeli biste da zaplašite radnike mojom smrću, ali – to neće biti! Vi ćete ovdje vidjeti kako bez straha umire onaj što se borio za pravdu! – rekao je Kerošević prije nego je izvadio nož i triput se izbo u predjelu stomaka. U međuvremenu je cjelokupna evropska radnička javnost tražila od beogradskog režima ukidanje smrtne kazne Juri Keroševiću. Husinska buna, i potonje masovne presude na dugotrajnom procesu, digle su na noge radničku internacionalu. Pisanje velikog hrvatskog književnika Miroslava Krleže i drugih autora, brojnih časopisa, poput „Nove Evrope“, oglašavanje brojnih organizacija, primoralo je beogradski režim da jednu smrtnu kaznu rudaru Juri Keroševiću preinači u 20 godina robije. Takva dimenzija političkog, građanskog i intelektualnog angažmana, u pogledu zahtjeva za oslobađanje jednog pojedinca, viđena je jedino još u slučaju Ilije Jurišića. Zbog toga ima punog smisla da su povodu obilježavanja 90. godišnjice Husinske bune progovori o kontinuitetu ugnjetavanja i odbrane slobodarskih principa – od Jure Keroševića do Ilije Jurišića. Miroslav Krleža Borba principa (…) Jure Kerošević se je u borbi velikih principa, kao atom golemog elementa, samo pokorio sili koja pokreće celim elementom integralno; te ako se dakle želi objektivno prosuditi njegov čin, ne sme se meriti milimetrima nekih neodređenih slučajnosti, već perspektivama velikih dimenzija. U obrani svojih štrajkačkih prava, Juro Kerošević i drugovi stali su kao aktivni borci u falangu onih koji se biju za to da i u našoj zemlji pobedi pamet nad malograđanskom glupošću, princip nad interesom, rad nad profitom, i pravda nad lažljivom prividnošću. I neka oni diletanti koji traže danas glavu Jure Keroševića ne misle, da će u borbi tih principa ma i za jedan atom utvrditi pozicije svojih fiktivnih i prolaznih interesa, time što će jednu nesreću i ispaćenu rudarsku glavu da unište. Malgrađanska era i u našoj je zemlji na zapadu, pa neka oni kojih se tiče razmisle o tome, da će im na imena tim više sramote pasti što će više vešala stajati u njihovoj seni. Ti će naši jadni tirani pod perom istorije izgledati kao bezorijentirani bezglavi filistri, koji su kočili svaki progres, a da ni sami nisu znali zašto su se identificirali sa reakcijom, bez ikakve narodne potrebe, bez razloga i bez nekog određenog pogleda na svet. Neka razmisle o tome, da je još uvek bolje, da njihova deca slome štap nad njima kao nad lošim državnicima nego da ih se stide kao krvavih i gadnih ubojica. (“Nova Evropa”, br. 10, 1. XII 1922.) Nijaz Alispahić HUSINO Idu dani nikad neće stati U pjesmi će bunu spominjati I Husino i modre šljivike I rudare žive spomenike I Selo pod snijegom, kućerak do kućerka Šljivik nijemo ćuti, brdo se propinje Na nebu rumenom mjesec se ludo ljulja U bešici rudara šećerne snove sniva, dječak što ima oči od dragulja, curica s čuperkom i ogledalcetom sjajnim - Ne da majka svoju malenu čupu Ne da majka, nikome ne da majka Neda nikome majka svoju malenu curicu Majkin curetak, majkinu malu Kaju, umivenu omajom s vodeničkog točka, okupanu u mjesečevom sjaju… Selo pod snijegom, kućerak do kućerka Dim kulja oblakom i liči na diva Div nad selom bdije, čeljad umorna sniva U peći pucketa vatra, gori orahovina Djed Juro puši lulu i žmirka očima Vidi mladost svoju u tamnim oknima II Na bijelu konju jezdi ljepotica Kroz šljivik hita djeva plemenita Djeva je u haljini bijeloj i krvavoj U ruci joj se leprša crvena zastava - Oče, je li ono sloboda o kojoj u tihe večeri pjevaš uz tamburicu! - Nije, sine! Vidio si sanjanu pticu! Ono je rumena svjetlost sanjanog jutra! Sloboda je više od ptice u letu Više od djevojke u haljini bijeloj i krvavoj Sloboda je čelo tvoje i čelo tvoga oca, na kom nema oblaka i rana od koca! To istina gola prolazi šljivikom To otac tvoj zlatnu riječ presvlači urlikom Jer je sušno ljeto, jer je hladna zima Jer je život mučan u tamnim oknima I korak je gorak po rodnim brdima Al je pjesma moćnija među okovima I sloboda ljepša kada se otima Rumenija zora među prkosima I još veća ljubav što nas obuzima Slobodu kopamo po rodnim brdima Kopamo zemlju u koju će ropstvo leći Za uzvrat će majka-zemlja tugu da pozlati Slobodu ćemo pijukom iskopati! III Selo zamire, ledena noć grli ga zvjezdanim zagrljajem - Reci mi, sestro, šta se ovo zbiva! Što li to otac na trošnoj kućici našoj daskama prozore zakiva! Husino gori! Svo Husino gori! Svo Husino se u vatri razgara! Svo Husino se u ranu pretvara! Krvavi najljuća rana Balkana! Oko sela šeta šuma bajoneta U bešikama majke bunu ljuljaju U ovim brdima pravda je duboko zakopana I ovdje bez bune za gladne nema lijeka Husino je kolijevka pjesme i leleka Zašuškano tamom, ledom okivano Kundakom tučeno, toljagom bijeno U urlik zbijeno selo zbratimljeno Pjesmom začinjeno U kolo krvavo davno uhvaćeno Nožem opasano, bunom zadojeno Od boga ukleto Sve mu je oteto Glađu mučeno Terorom rušeno U bolu zgrčeno Prkosno crveno Selo bundžijsko U prkosnom hodu Otkako zna za se Otima slobodu! (1980) (Poema Nijaza Alispahića „Husino“ je premijerno izvedena na svečanoj akademiji u povodu obilježavanja 60. godišnjice Husinske bune, koju je iz Doma „Moša Pijade“, današnjeg BKC-a, direktno prenosila Jugoslovenska radio-televizija) |