TUZLANSKI DOSJE

29.11.2010.
Održana naučna konferencija
˝Disleksija - kako i zašto??˝

"Disleksija - kako i zašto???" i "Unapređenje kvalitete života djece i mladih" teme su konferencija koje su proteklih dana u organizaciji Edukacijsko – rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli održane u Tuzli. Prva od pomenutih konferencija održana je u petak, 26.11.2010.godine, dok je konferencija „Unaprijeđenje kvalitete života djece i mladih“ održana u saradnji Edukacijsko-
Definicija disleksije

Riječ disleksija nastala je iz grčke riječi "dys" (što znači slab, loš, neprimjeren) i riječi "lexsis" (jezik, riječ). Disleksija je, prema definiciji Orton Dyslexia Society, jedna od nekoliko teškoća u učenju. To je jezično utemeljen poremećaj konstitucijskog podrijetla koji obilježavaju teškoće u kodiranju pojedinih riječi, a koje obično odražavaju nedostatne sposobnosti fonološke obrade. Teškoće u dekodiranju pojedinih riječi su neočekivane s obzirom na dob i ostale kognitivne i akademske sposobnosti; one nisu rezultat općih razvojnih ili senzoričkih teškoća. Disleksija se očituje različitim teškoćama u različitim oblicima jezika, često uključujući uz probleme čitanja i ozbiljne probleme u stjecanju vještine pisanja. (Orton Dyslexia Society Research Comittee, 1996.)

Naziv disleksija novijeg je datuma, pripada nazivima nastalima prema kriterijima opisa ponašanja osobe i funkcija koje su nedostatne. Prijašnji nazivi sadržavali su ono što se tada smatralo uzrokom smetnji u čitanju. Takvi su bili medicinski nazivi, poput "minimalna cerebralna disfunkcija", "organski poremećaj" ili "psihoneurološki poremećaj". Osim ovih naziva prema uzroku bilo je i više naziva stvorenih također prema opisu ponašanja, kao što su smetnje čitanja, teškoće čitanja, poremećaji čitanja i teškoće učenja. Podrazumijevalo se da su teškoće čitanja blaže od poremećaja čitanja.

Disleksija se često naziva razvojnom (engleski: developing dyslexia), a neki autori, poput britanskog neurologa Critchleya (1978. godine), za razvojnu disleksiju kažu: "To je poremećaj u učenju koji započinje s teškoćama pri učenju i čitanju, a poslije lošim pravopisom i odsutnošću lakog baratanja pisanim jezikom, za razliku od govornog jezika. Kognitivne je naravi i često genetski uvjetovana. Nije uzrokovana intelektualnim nedostacima, manjkavim socio-kulturnim prilikama, načinom poučavanja niti ikakvim poznatim neurološkim oštećenjem. Najvjerojatnije je specifični poremećaj u sazrijevanju koji dijelom iščezava kako dijete postaje starije. Moguće ga je znatno smanjiti pravodobnom i ciljanom pomoći".

U medicinskoj klasifikaciji bolesti DSM IV (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorder - međunarodna klasifikacija mentalnih poremećaja) definira se kao poremećaj pri čitanju što je danas i općeprihvaćen prijevod riječi - disleksija. Prema ovoj klasifikaciji bitno obilježje poremećaja u čitanju je dostignuta razina čitanja (tj. točnost u čitanju, brzina i razumijevanje mjereni individualizirano standardiziranim testovima) koja je znatno niža od očekivane s obzirom na kronološku dob osobe, izmjerenu inteligenciju i obrazovanje primjereno dobi. Smetnje u čitanju znatno utječu na dostignutu akademsku razinu ili svakodnevne aktivnosti u kojima se zahtijeva vještina čitanja. U osoba s poremećajem u čitanju glasno čitanje karakterizirano je iskrivljavanjem, zamjenama ili ispuštanjima, sporošću i pogreškama u razumijevanju. (DSM IV, 1996.)

Britanska udruga za disleksiju određuje ju kao specifičnu teškoću u učenju, konstitucionalnog podrijetla, prisutnu u jednom ili više aspekata - čitanja i pisanja te pisanog jezika koja može biti udružena s teškoćama u brojnim područjima. Vezana je uz korištenje pisanog koda (alfabetskih, numeričkih i muzičkih zapisa) premda često pogađa i oralni jezik do nekog stupnja. (British Dyslexia Association, 1989.)
rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli i Udruženja za podršku i kreativni razvoj djece i mladih iz Tuzle od 26. do 28. novembra 2010. godine.

Europska asocijacija za disleksiju – European Dyslexia Association (EDA) naglašava da preko 30 milijuna osoba u Evropi ima disleksiju bez obzira na jezik i sustav pisanja. Čak 30% studenata u naprednim sustavima studiranja ima disleksiju premda ona nije dijagnosticirana kroz školski period. Samo manji broj zemalja ima neke oblike i programe podrške za studente s disleksijom. Iskustva Velike Britanije, Švedske ili Danske pokazuju da uz pravu podršku ovi studenti mogu napredovati jednako kao njihovi vršnjaci bez teškoća, istaknuto je na Konferenciji. Kao rezultat takvih podataka, projekat “Prepoznavanje i podrška studentima s disleksijom u visokom obrazovanju” u okviru kojeg je i održana konferencija „Disleskija – kako i zašto???“ ističe pet glavnih područja važnih za razvoj ove podrške:
- osiguranje i zakonska regulativa,
- procjena,
- ICT podrška (podrška kroz informacijsku i komunikacijsku tehnologiju),
- podrška u ljudstvu / uredi za podršku,
- samo - podrška.

Svrha projekta je da se osiguraju uvjeti prema kojima studenti s disleksijom u Evropi neće biti izuzeti, već će moći koristiti prednosti informacijske i komunikacijske tehnologije za napredovanje u studiju. Za poboljšanje statusa ovih studenata neophodno je razvijati bolje uvjete zakonskog prepoznavanja disleksije, oblike i metode za jedinstvene načine procjene te uvjete za podršku, posebno u ljudstvu, te za razvijanje sustava samo-podrške, a namjera cjelokupnog projekta pa i ove konferencije jeste da se ovakva podrška proširi kroz cijelu Evropu.

O okviru konferencije mnogobrojnom zainteresiranom auditorijumu obratili su se eminentni stručnjaci iz područja edukacije i rehabilitacije, prof. dr sc. Angela Fawcett sa Univerziteta u Swansea-u (UK), doc.dr sc. Mirela Duranović sa Univerziteta u Tuzli, prof. dr sc. Slavica Golubović sa Univerziteta u Beogradu, prof. dr sc. Mirjana Lenček sa Univerziteta u Zagrebu, te mr.sc. Zorana Golubović sa Univerziteta u Beogradu.

Plenarna izlaganja na naučnoj konferenciji na temu "Unapređenje kvalitete života djece i mladih" održali su mr.sc. Fadil Imširović, načelnik Općine Gradačac i saradnik na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, te član Udruženja, Savjetnica pravobraniteljice za djecu Republike Hrvatske Tatjana Opačak, profesor defektolog, te Zoran Cipek, predsjednik Udruge za pomoć djeci i obiteljima suočenim s malignim bolestima „Krijesnica“ iz Hrvatske. U okviru Konferencije obavljene su usmene prezentacije radova i poster prezentacije organizovane kroz četiri teme: Unaprjeđenje kvalitete života djece predškolskog i školskog uzrasta; Unaprjeđenje kvalitete života mladih; Unaprjeđenje kvalitete života djece i mladih sa posebnim potrebama, te slobodne teme. Nakon svake od navedenih tema obavljena je veoma konstruktivna diskusija u kojoj su aktivno učestvovali svi sudionici skupa. Pored veoma kvalitetnih radova prezentiranih od strane autora iz zemlje i inostranstva, treba istaknuti i značajan angažman i požrtvovan rad studenata Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Tuzli sa studijskog odsjeka Edukacija i rehabilitacija koji su uspješno pripremili i izložili četiri rada u vidu poster prezentacija, i time dali svoj doprinos Konferenciji i poboljšanju kvalitete života djece i mladih sa posebnim potrebama.

„Sličnih konferencija trebalo bi biti što više. Učesnici ovoga skupa upravo su ti koji trebaju biti inicijatori i pokretači aktivnosti koje vode ka boljem životu u populaciji djece i mladih“, istakla je dr.sc. Medina Vantić-Tanjić, predsjednica Udruženja i nastavnik na Edukacijsko – rehabilitacijskom fakultetu u Tuzli koja je i otvorila pomenutu konferenciju. U skladu sa tim najavila je i realne mogućnosti ponovne organizacije slične konferencije u ljeto naredne godine.

Dekan Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta doc. dr. Zamir Mrkonjić je ispoljio opravdanu nadu da će rad na ovoj konferenciji, uz potporu svih odgovornih, pa tako i medija, ostaviti pozitivan trag i rezultirati većim naporima u obezbjeđivanju prava djece i mladih, te poboljšanja njihove kvalitete življenja. „Značaj stvaranja novih poznanstava koja su se ostvarila na ovoj konferenciji je veoma bitan. Ta poznanstva zasigurno otvaraju puteve za novu saradnju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli sa relevantnim institucijama, udruženjima, asocijacijama, te naučnicima i stručnjacima iz zemalja razvijenog akademskog okruženja. To će zasigurno unaprijediti rad i razvoj našeg Fakulteta, ali i Univerziteta u Tuzli u cjelini koji obrazuje kadrove za rad sa osobama sa posebnim potrebama čiji zadatak je i permanentno povećanje kvalitete života djece i mladih“, riječi su dr.sc. Zamira Mrkonjića.

Učesnicima i gostima konferencije osim Dekana Edukacijsko – rehabilitacijskog fakulteta Zamira Mrkonjića i docentice Medine Vantić – Tanjić obratili su se i prof.dr sc. Enver Halilović, rektor Univerziteta u Tuzli, prof. dr sc. Nada Mladina, predsjedavajuća Općinskog vijeća Tuzla i nastavnik na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Tuzli, te uvaženi profesori iz Sarajeva prof. dr sc. Obrad Šarenac i prof. dr sc. Ismet Kurtagić.
Svi oni potvrdili su iznimnu važnost i aktualnost tema ove trodnevne konferencije, te izrazili nadu da će njeni rezultati, razmjena iskustava i znanja dati barem djelomični doprinos u rasvjetljavanju ove veoma značajne i složene problematike. Pored toga, izražen je i optimizam da će zaključci sa ove Konferencije, koji bi trebali biti bazirani na nivou struke, a ne na nivou pojedinačnih država ili regija, pozitivno uticati na sve relevantne faktore odgovorne za stvaranje preduvjeta kvalitetnijeg života djece i mladih.
Uspješnom realizacijom konferencija još jednom se potvrdila zrelost Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, te kompetentnost i profesionalnost njegovih uposlenika. Vođen mladim, kvalitetnim i ambicioznim kadrovima, Fakultet će i dalje slijediti put uspješnog rada i razvoja sa ciljem stvaranja moderne i prepoznatljive visokoškolske institucije kao organizacione jedinice modernog i prepoznatljivog Univerziteta u Tuzli.

EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI
FAKULTET