TUZLANSKI DOSJESlikom kroz jednu tuzlansku fiskulturnu dvoranu  Nema potreba da pišemo o važnosti fizičke aktivnosti školske djece. Svaki dan nose teške torbe od škole do kuće, često nepravilno sjede, izmorena su napornim časovima. Na žalost, nemaju sva djeca uslove za kvalitetnu nastavu tjelesnog odgoja, kako se to sad zove. Čak i sala poput ove sa slika (OŠ "Jala" ili kako je mnogi zovu Pedagoška) često je nedostižna za djecu nižih razreda.  Salu koriste mnogi, iznajmljuje se i za zimske aktivnosti tuzlanskih sportskih klubova. Slike govore u kakvom je stanju i nadamo se da sala nije ogledalo stanja u školi. Na žalost, ima još sala u osnovnim i srednjim školama koje su poput ove. Novih nema a stare propadaju.   Gledajući ove neispravne fiskulturne sprave treba se upitati koliko je sigurno koristiti ovakve sale? Da ima novaca bile bi kupljene nove, to i mi znamo, ali nije nam jasno zašto se ono što je polomljeno ili pokvareno ne ukloni od djece. Neimaština je ali se ipak pitamo zar ne bi moglo malo bolje. Ista ta djeca koja se raduju svom omiljenom predmetu ili treninzima, često učestvuju u humanitarnim akcijama. Prošle godine smo pisali koliko su skupili školskog pribora za djecu čiji roditelji im to ne mogu priuštiti. Nema sumnje da bi isto tako učestvovala u akciji renoviranje sale za predmet kojeg vole, a ako je to preskupo, sigurni smo da bi većina roditelja izdvojila marku dvije bar za krečenje.   S.M. Priredio(la): V.K. |