TUZLANSKI DOSJEUdruženje za zaštitu potrošača o najavama poskupljena cijena brašna i hljeba Apel prozvođačima i trgovcima da preispitaju kalkulacije Poslije mnogobrojnih poziva preplašenih potrošača (građana) u posljednja tri-četiri dana, a koji su vezani za najave poskupljenja cijena brašna i hljeba u Federaciji BiH, smatramo dužnim oglasiti se i iznijeti svoj stav o najavljenim poskupljenjima. Sa aspekta slobode tržišta u potpunosti podržavamo slobodno formiranje cijena ali ne možemo podržati povezivanja pojedinih proizvođača i/ili trgovaca koja su napravljena s krajnjim ciljem zajedničkog nastupa na tržištu prodaje, s krajnjim ciljem podržavanja njihove zajedničke politike prodajnih/maloprodajnih cijena kojom narušavaju konkurentnost na tržištu i remete slobodu u formiranju cijena, a na štetu potrošača. Jer, kako objasniti zajednički stav velikih i malih prerađivača pšenice i proizvođača hljeba? Kako objasniti njihova nastojanja da među sobom ubiju nelojalnost „udruženju, poslovnoj zajednici“ samo zato što bi svako od njih iskazao eventualno drugačiju prodajnu cijenu proizašlu iz njihove cijene koštanja, iz njihove ekonomičnosti i produktivnosti? Polazeći od već plasiranih (i manje-više poznatih i provjerljivih) informacija o cijenama pšenice na svjetskom tržištu od 245 Eura za tonu, uz uvažavanje da cijena te pšenice (franko) BiH naraste i do 600 KM za tonu, postavljamo sljedeće pitanje: Kako najavljeno povećanje cijena hljeba od 15-20% može biti uzrokovano cijenom pšenice/brašna kada u najavljenoj prodajnoj cijeni hljeba od 2, 75 KM/kg1) troškovi brašna učestvuju masimalno do 20%? Naime, ako je cijena pšenice (franko BiH) 600 KM/toni, cijena brašna trebalo bi da se kreće 800-900 KM/toni, te uz učešće brašna u hljebu i do 60% (u recepturi), u jednom kilogramu hljeba troškovi brašna iznose do 0, 50 KM po kilogramu, a to je samo 20% prodajne cijene hljeba. Šta možemo očekivati sa eventualnim poskupljenjem ostalih komponenti, energenata, transporta, ... troškova rada, koji čine i do 80% prodajne cijene? Mi uvažavamo slobodu formiranja cijena na tržištu, ali mi kao potrošači je ne vidimo. Cijene su uniformisane, dogovorene. Proizvođači i trgovci, poslovne zajednice i udruženja, nikada nisu u javnosti istupili sa nekom zajedničkom platformom oko nabavke potrebnog hljebnog žita, a uvoznici smo 100%, zar ne? Oni nikada, osim u slučajevima najava rasta i rasta njihovih prodajnih cijena na domaćem potrošaču, nisu „objelodanili“ nikakvu zajedničku platformu nastupa na uvoznom ili nabavnom tržištu (pšenice, energenata) kojom bi se pozvali na svoju „zajedničku snagu, snagu zajedničkog nastupa“, pa kao takvu je predložili i državnim institucijama koje nažalost, nemaju apsolutno nikakve inicijative i komuniciraju sa potrošačima samo u predizbornim kampanjama. Osim države, takve kakva jeste nesposobna, i domaći prerađivači pšenice i proizvođači brašna i hljeba nisu do sada pokazali ni minimum „društvene odgovornosti“ iako su sebi „prigrabili“ značajan i nezaobilazan položaj u našem društvu! Biti veliki prerađivač i proizvođač (i u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj), raspolagati sa silosima i skladišnim prostorima (sa skoro 90% od postojećih) znači – napuniti te silose blagovremeno i pod uslovima kada su povoljniji za nabavku pšenice na svjetskom tržištu! Ne ugovara se nabavka i ne nabavlja se pšenica od žetve do Nove godine, nego se odmah poslije Nove godine dogovaraju nabavke od naredne žetvu. Zajedničkim nastupom svih prerađivača imo bi se veći respekt od strane trgovaca pšenicom na svjetskom tržištu.
Nažalost, naše državne institucije nisu sposobne da sagledaju veličinu i značaj ovog problema. Našim državnim službenicima koji žive sa 5.000-8.000 KM/mjesečno, stavka za hljeb (mlijeko, ulje, tjestenine) ne iznos više od 1-2% od njihove plate. Većini potrošača, za njih blizu 80% u ovoj državi, ta ista stavka je 25-35% njihovih plata/penzija koje su od 250-500 KM. I svi plaćamo isti porez: 17%!? PDV na osnovne životne namirnice (brašno, hljeb, tjestenine, ulje i mlijeko) ima do petnaest puta veće učešće u porodičnom budžetu naših siromašnijh građana u odnosu na učešće istog PDV-a u porodičnom budžetu naših „izabranih zvaničnika“! Socijalni programi u davno obećani, ali oni ne postoje. Porodice i potrošači u „stanju socijalne potrebe“ su od strane države poniženi u sve većim i većim redovima (bivših prosvjetnih radnika, medicinskih tehničara, inžinjera, zanatlija, službenika) u „javnim kuhinjama“ za koje se brinu najviše vjerski dostojanstvenici podižući im moral i vjeru (u ... ?). Robne rezerve su nešto što u Bosni i Hercegovini ne postoji! Nepostoji ... jer nema stavke u Budžetu, nema izvršenja Budžeta za nabavku robnih rezervi (do kraja decembra!), nema podataka o ranijim izdvajanjima u Budžet robnih rezervi, nema podataka o tome s čime se raspolaže u robnim rezervama! Zato nas svakog proljeća i jeseni iznenade poplave, poskupljenja ... Nadajmo se da će nas zemljotres zaobići, jer to bi svakako bilo iznenađenje svih iznenađenja! Podsticaji razvoju domaće proizvodnje? Kada se podmire plate, naknade za rad u bezbrojnim komisijama (u vrijeme redovnog radnog vremena), naknade za odvojeni porodični život, smještaj, topli obrok (u visini prosječne penzije!) – ako šta preostane: to je za podsticaje domaćoj proizvodnji! Za to vrijeme naša polja su zadivljala ili su poligon za nadmetanje u izgradnji velikih (dugoročno) praznih hala (?). Naša djeca ne prepoznaju razliku između klasa pšenice i kukuruza. No, najave su tu! Šta raditi? Apelujemo na sve proizvođače i trgovce da preispitaju svoje kalkulacije, te da preispitaju najavljena povećana cijena. Apelujemo na inspekcijske službe da primjene Zakone o kontroli cijena (u FBiH i u RS), da se inspekcijski provjere zalihe uvezenih roba, vrijeme i cijene uvoza, te stavljanje takvih roba u „promet“ po značajno većim cijenama. Naravno, izvlačenje starih zaliha, povoljnije nabavljenih, širi prostor za rast marži, profita i eventualnog ekstra profita. Takođe, apelujemo na Savjete za kontrolu cijena koji su formirani na kantonalnom nivou da se hitno sastanu, da zauzmu stav o najavljenim poskupljenjima, te da daju preporuke vladama kantona i entiteta, inspekcijskim službama. Potrošačima savjetujemo da racionalno kupuju proizvode, da planiraju svaku svoju nabavku, da ne bacaju hljeb u kontejnere, te da iskoriste i mogućnosti da naprave domaći hljeb i pecivo bar u dane vikenda. |