TUZLANSKI DOSJE400.000 KM za Strategiju razvoja TK!?  U broju od 23.12. nedjeljnik Slobodna Bosna donosi tekst oslonjen na anonimnu pritužbu CIK-u protiv podpredsjednika SDP-a Mirze Kušljugića u kojoj se tvrdi da je u sukobu interesa s obzirom da je u vrijeme dok je bio federalni poslanik istovremeno bio i honorarni saradnik Vlade TK na izradi Strategije razvoja TK.
Ima li sukoba interesa utvrdiće CIK, a našu pažnju je privukao podatak iz teksta da je autorima Strategije razvoja isplaćen honorar od oko 400.000 KM. Što je puno, puno je, i za laž i za istinu. To je bio razlog da ponovo zavirimo u "Strategiju". "Strategija razvoja" je vrlo obiman dokument ispisan na 170 stranica i svima koji žele da pročitaju šta u njoj piše dostupna je na ovom linku. Za one kojima je mrsko da sami pogledaju reći ćemo da je Strategiju uradio Ekonomski institut Sarajevo koji je angažovao istraživački tim kojeg čini 21 ime, uglavnom doktora nauka. Među njima je i dr. Kušljugić ali treba primjetiti da su članovi istraživačkog tima angažovani od strane Ekonomskog instituta, radili su za Institut a ne kao honorarni saradnici Vlade TK, kako je navedeno u onoj predstavci. Znanje treba platiti, to nije sporno, ali jeste sporno kolika je stvarna upotrebna vrijednost Strategije razvoja TK za period 2008-2013 godina ako se recimo zna da je usvojena od strane Skupštine TK krajem 2009. godine, što znači da su od 6 predmetnih godina do usvajanja "pojedene" dvije godine. Ono što u startu zbunjuje kod prelistavanja Strategije jeste za koga je taj dokument napisan? Zvanično, prilikom usvajanja na Skupštini TK rečeno je da Strategija treba da bude vodilja za rad Vlade u dva saziva. Da li je baš tako? Strategija je ispisana "doktorski" a članovi Vlade su ministri, političari, rijetko eksperti i za oblast koju vode, a kamoli da su svi odreda stručnjaci za ekonomiju. Uostalom, da jesu stručnjaci za ekonomiju mogli su sami napisati Strategiju. Uz opravdanu predpostavku da su članovi Vlade sa ekonomijom potkovani koliko i prosječno informisani visokoobrazovani građani ove zemlje, Strategija razvoja ne spada baš u čitljivo štivo ni za njih, a vjerujemo ni za bilo koga drugog izvan kruga ekonomskih stručnjaka. Pitanje koje se nameće je logično, kakva je svrha doktorski napisane Strategije u formi naučnog rada ako nije namjenjena nauci već je namijenjena za korištenje Vladi, odnosno ministrima? Upotrebna vrijednost tako ispisane Strategije upitna je i iz drugih razloga koji čitaocu upadaju u oči. Primjera radi, činjenica da je istraživački tim imao jasne pokazatelje za dvije godine obuhvaćene Strategijom (2008. i 2009.) nije baš puno pomogla kod projekcije bužeta ni Kantona, a ni općina, čak ni za prvu narednu, 2010. godinu. Tako je za Kanton predviđen rast budžeta na iznos od oko 437 miliona KM u 2010. godini, a stvarno usvojeni budžet Kantona bio je manji za 2, 5% u odnosu na 2009. godinu i iznosio je svega 365 miliona KM. Ništa bolje nije prošla ni projekcija budžeta za Općinu Tuzla pa je tako za 2010. godinu projiciran na iznos od 68 miliona KM, a stvarni budžet iznosio je 42 miliona KM. Istine radi treba reći da je u Strategiji razmotreno pitanje recesije i njene refleksije po razvoj TK ali ne i uticaj na projekciju kantonalnog i općinskih budžeta do 2013. godine. Taj detalj naglašavamo iz razloga što laički gledano u Strategiji očekujemo da vidimo realne projekcije budžeta u koje je uključen i uticaj recesije, a onda i projekcije budžeta u koje je uključen uticaj sprovođenja same Strategije. Ili, još jednostavnije rečeno, bez Strategije vam se ovako piše, a ako budete sprovodili Strategiju bit će ovako! U vrijeme evidentnog ekonomskog pada, koje se zato i naziva recesija, kao polazni strateški cilj Strategije navedeno je osiguranje ekonomskog rasta po stopi od 6, 7% godišnje i postizanje rasta zaposlenosti po stopi od 5% godišnje. I laiku je jasno da su ti ciljevi toliko nerealni da se postavlja pitanje da li je Strategija razvoja TK samo spisak želja iz kojeg opet slijedi već izrečeno pitanje o stvarnoj upotrebnoj vrijednosti takve Strategije, i ne samo nje već i svih drugih, iz nje izvedenih "strategija", akcionih planova i projekata. Vjerujemo da niko od poreskih obveznika nema ništa protiv da se njihovim parama, ako treba i u zlatu, plati izrada strateških dokumenata koji će rezultirati boljitkom, po kojima Vlada stvarno može da radi. A da li je tako? Eto, treća godina iz Strategije je na izmaku (pola posmatranog perioda), bilo bi dobro da Vlada sama napravi analizu i izjasni se koliko joj je Strategija pomogla u radu i koliko se Kanton približio realizaciji strateških ciljeva Strategije? Takva analiza bi dobro došla i novoj Vladi, da zna treba li nastaviti započeto ili krenuti od početka. Nauku treba konsultovati, nauku treba podržavati, nauku treba i dobro platiti ali za uzvrat od nauke, kada radi ovakve strateške dokumente, treba tražiti da ponudi, ne naučne radove već na nauci zasnovane ali za laike razumljive, realne dokumente. Kako nazvati dokument koji se bavi nerealnim, neostvarljivim ciljem? Možda naručilac posla jeste bio nerealan, ali, smije li to biti i izvršilac? Da je ovaj Kanton realizacijom Strategije postigao stopu ekonomskog rasta 6.7 posto Strategija bi vrijedila, ne 400.000 već 4 miliona KM. Koliko vrijedi ako je ostvarena stopa ekonomskog rasta negativna? Kod izrade strateških dokumenata za duži vremenski period bilo bi puno logičnije da rizik tog velikog posla snose i autori a ne samo naručioci. Drugim riječima, puni iznos bi trebalo platiti kada dokument dokaže svoju upotrebnu vrijednost barem u prvoj godini korištenja. Ako članovi stručnog tima odmah u startu znaju da će njihov rad biti plaćen tek kad dokaže upotrebnu vrijednost vjerujemo da bi im od nečijeg spiska želja i ukupnog broja stranica bilo puno važnije šta će na njima ispisati. U stvarnom životu, kada se požalimo naučniku za kola, majstoru, on će nam izložiti svoju strategiju kako da smanjimo potrošnju. Ako ga poslušamo i potrošnja se zaista smanji, majstora ćemo i platiti i izreklamirati epitetom "dobrog majstora" i opet otići do njega kad nam zatreba. Ako ga poslušamo i efekata nema, zna se, naletili smo na lafinaša, nikad više kod njega, budala je ko ga plati. A ako se plati (iz tuđeg džepa) i još ne posluša, e onda to nisu čista posla. V.K. |