TUZLANSKI DOSJENAROD ZNA kako se pravi DRŽAVA PO MJERI ČOVJEKA Prijedlog za razmišljanje novim federalnim poslanicima  Nove vlasti se sporo ustoličavaju ali dohvatiće se oni fotelja, kad tad. Šta li će raditi? One prije njih su u izbornoj kampanji optuživali da su radili loše pa rezon kaže da im valja prvo popraviti ono što su prethodnici pokvarili. S obzirom da novi poslanici nemaju vremena, valja im smisliti kako će potrošiti 300.000 KM koje će dobiti u svom mandatu, odlučili smo da im u narednim danima i sedmicama predlažemo o čemu bi još mogli da razmišljaju.
Za početak ne bi bilo loše da razmisle o fiskalizaciji, na kraju krajeva, mnogi od njih, ili članovi njihovih užih porodica, imaju svoje firme pa ih se fiskalizacija i direktno tiče. Znamo da nemaju vremena pa smo umjesto njih pretražili internet da vidimo kakvi su efekti fiskalizacije u drugim državama Svijeta. Nismo ni znali da je fiskalni svijet tako mali, obuhvatio je samo komšije preko Drine (Srbija) i komšije preko brda (Republika Srpska). Napokon smo u nečemu u samom vrhu svjetske liste, samo je čudno da na listi nema ni jedne ekonomski stabilne države u svijetu pa nam se lista vrati k´o kad se ono radi uz vjetar, jer tako ispade da smo u vrhu nestabilnih, a i jesmo, što jest jest. Očekivano, informacija o pozitivnim efektima fiskalizacije gotovo da i nema, što i nije neko iznenađenje jer je poznato da naši političari vole da nam u sistem implementiraju sve što u svijetu ne valja. Ne rade to oni namjerno, samo ne čitaju zakone koje usvajaju pa se zeznu. S obzirom da je još manja šansa da su o fiskalizaciji čitali ovi novi, kojima se obraćamo, prvo da kažemo ono najvažnije, šta su fiskalne kase. Elem, kad bi u kase koje i sad gledamo po samoposlugama ugradili memoriju (ko za kompjuter) i dodali antenu za vezu sa Poreskom upravom, i sve to zapečatili da ne može da se čačka po njoj, dobili bi fiskalnu kasu. Čemu služi fiskalna kasa malo je teže objasniti. Navodno, trebala bi da natjera njihove vlasnike da budu ozbiljniji nego do sada, da sve što naplate u nju i upišu. Istina, potpuno istu svrhu imaju i postojeće kase pa nije baš jasno kako će se to postići. Kontrolu korištenja fiskalnih kasa vršiće isti inspektori koji su i do sada kontrolisali kako se koriste, sada već ostarjele kase, pa ako nisu uspjeli da natjeraju vlasnike da ih koriste kako treba, kako li se misli da će ih natjerati da ispravno koriste ove nove. Političari možda imaju neki odgovor ali mi znamo tačan odgovor. Nikako! U Republici Srpskoj fiskalizacija je uvedena godinu ranije nego u Federaciji pa bi podatak koji slijedi mogao upaliti poneku lampicu u nekim glavama. Naime, Poreska uprava RS obavjestila je javnost da su od početka godine do 26. oktobra ove godine inspektori uprave izvršili 7.834 kontrole evidentiranja prometa putem fiskalnih kasa. Za uočene nepravnilnosti u evidentiranju prometa preko fiskalnih kasa izdato je 4.505 prekršajnih naloga na ukupan iznos kazne od 3, 3 miliona KM. Da nam naši političari ne bi zahmetili glavu evo mi smo izračunali i račun kaže da 57, 5% kontrolisanih subjekata nije promet evidentiralo kako bi trebalo. U prevodu to znači "ko je hapo prije, hapa od poreza i sa fiskalnim kasama". Efekat NULA. Dobro, nije baš nula. Zvanični podaci kažu da je zahvaljujući fiskalizaciji učešće krajnje potrošnje RS-a u krajnjoj potrošnji BiH, od novembra 2009. kad je uvedena fiskalizacija, pa do oktobra 2010. godine poraslo sa 32, 09 na 32, 89 posto ili da budemo precizniji, poraslo je za 0, 8 posto (u prevodu, to je manje od 1 a više od NULA posto). Da nam naši federalni političari ne bi previše naprezali mozak pitajući se šta navedeni brojevi znače, evo kratkog i jasnog odgovora. Navedeni brojevi znače da fiskalizacija nema ama baš nikakav učinak a da bi mogla imati 100% ako bi u svakoj fiskalnoj kasi čučao po jedan inspektor. Sa aspekta radne snage problem nije nerješiv jer nezaposlenih imamo više nego fiskalnih kasa, dovoljno da se obezbjedi čučanje u dvije smjene, ali je za sada nerješivo kako ih ugurati da čuče u fiskalnoj kasi. Mala je ali zato nije jeftina. Cijena fiskalnih kasa uvodi nas u drugi dio priče. Činjenice su dovele do zaključka će efekat fiskalizacije za ovu jadnu Federaciju biti isto što je i presipanje iz šupljeg u prazno. Ipak, tu se priča ne završava jer ima i drugih činjenica. Poslužićemo se podacima sa portala koji se zove baš kako treba, Fiskalizacija (fiskalizacija.com). Evo ih:
S obzirom da je u navedenoj računici za fiskalne kase korištena cijena od 1500 KM, taj dio smo prepolovili pa nova računica kaže da će dileri preko svojih fiskalnih kasa napraviti promet od jedno 80 miliona KM pa će i država naplatiti duplo manje PDV-a, dakle oko 8 do 9 miliona. Manje jeste ali skoro pa bi se s tim parama mogle namiriti poslanička primanja za četiri godine. Ipak je to malo i zato imamo konstruktivan prijedlog kako da se taj iznos znatno uveća. Dakle, novim poslanicima predlažemo da ukinu propise o fiskalizaciji i uvedu jednogodišnji paušalni porez, ne u smislu jednom u godini već jednokratno, porez na blagajničko mjesto u iznosu koliko košta prosječna fiskalna kasa sa godišnjim troškovima servisiranja i telekomunikacija. To bi iznosilo oko 900 KM po blagajni, ili gotovo 100 miliona kaemčića poreza za Federaciju. Svi bi bili zadovoljni (osim dilera). Fiskalni obveznici bi zadržali stare kase, država bi zaradila deset puta više para. Iako je sve naprijed MRAK OZBILJNO bez obzira na stil pisanja, za kraj imamo nešto još ozbiljnije. Niko dobronamjeran nije protiv deklamovanog cilja da se poveća finansijska disciplina i oporezuje većina prometa. Možda bi fiskalizacija mogla i da bude sredstvo da se taj cilj ostvari ali u sadašnjem trenutku nije, sigurno. I budali je jasno da u kasama ne mogu čučati inspektori a pametnima je jasno da ipak ima neko ko može vršiti kontrolu umjesto inspektora. Da se oni prvi ne bi pitali na koga to mislimo, napisaćemo velikim slovima, mislimo na POTROŠAČE. Treba smisliti način, ne kako da se kazne kao do sada, već kako da se stimulišu potrošači da ni jedan račun ne plate ako nije prošao kroz kasu. Kako utuviti u glavu svakom penzioneru, radniku, službeniku, djetetu, studentu, zaposlenima i nezaposlenima, i muškinju i ženskinju, svim pripadnicima i konstitutivnih naroda i ostalih, da su svakim plaćanjem bez računa oni LIČNO POKRADENI. Da shvate da su u cijeni hljeba platili 17% PDV-a a što im je ukradeno ako od prodavača ne dobiju račun. Ukradeno, ne od države, već iz njihovog novčanika. Da im bude jasno da ako ne dobiju račun da su svaki proizvod i uslugu platili 17% skuplje, da im je to UKRADENO. Da zbog svog vlastitog ponosa, ako ne dobiju račun, makar im trgovac bio i brat, ili vrate robu ili traže da im bude naplaćeno manje za 17 posto. Ako to svaki potrošač shvati, a niko ne podnosi da mu se krade iz novčanika, država će dobiti armiju besplatnih inspektora, a pravi inspektori mogu da se bave pravim poslom. Ostaje još ono najvažnije, umetanje u glavu ispravnog razmišljanja. Prvi korak je da ga umetnu sebi sami političari tako što ovaj i sve druge tekstove na istu temu, neće shvatiti k´o zafrkanciju. U drugom koraku neka onih 100 miliona od poreza potroše na edukaciju potrošača i zašto da ne, i na neku bogatu nagradnu igru za one koji skupe 1000 ispravnih računa. V.K. |