TUZLANSKI DOSJEInformacija za razmišljanje novim poslanicima (3) Italija ubuduće bez plastičnih kesa  Italija će od 1. januara zabraniti upotrebu plastičnih kesa u radnjama i supermarketima širom zemlje, a umjesto njih moći će da se koriste biorazgradive, platnene ili papirne kese. Italijani spadaju među najveće potrošače plastičnih kesa u Evropi, sa više od 300 kesa po osobi godišnje. U Evropu se svake godine uveze oko 100 milijardi plastičnih kesa iz Kine, Tajlanda i Malezije, a četvrtina završi na Apeninskom poluostrvu.
"Ovo je ključan korak u borbi protiv zagađenja i čini nas odgovornijim u smislu reciklaže", izjavila je italijanski ministar za zaštitu okoline Stefanija Prestiđakomo. Ona je dodala da je Vlada pokrenula kampanju za promovisanje korištenja kesa napravljenih od prirodnih materijala ili materijala koji mogu da se recikliraju. Organizacije za zaštitu prirodne sredine pozdravile su uvođenje zabrane, koja će za dva dana stupiti na snagu iako joj se protivi industrijski sektor.(ftv) Na ovu vijest dodajmo da ima pokušaja da se ovaj problem rješava i na nižem nivou od državnog. Tako smo našli informaciju da su prema odluci Gradskog veća Vranja, plastične kese izbačene iz upotrebe u vranjskim prodavnicama od 1. septembra 2010. godine. U Gradskom veću kažu da je odluka donesena radi rješavanja ozbiljnog ekološkog problema koji plastične kese predstavljaju. Plastične kese će biti zamjenjene papirnatim kesama i platnenim torbama, koje su izdržljivije, duži im je rok trajanja, ne zagađuju okolinu i imaju kratak rok razlaganja. Vranje je prvi grad u Srbiji koji je donio takvu odluku. Niska cijena sirovina, mala masa, različite mogućnosti prerade, lako oblikovanje, samo su neki od razloga zašto je plastika proglašena za čudo od materijala. Njena trajnost i biološka nerazgradivost, nekada smatrane vrlinom, danas predstavljaju veliki ekološki problem. Plastične kese su u upotrebi od pedesetih godina prošlog vijeka. Ako uporedimo vrijeme potrebno da se jedna najlon kesa razloži (životni vijek joj je i do 1000 godina) i prosječno vrijeme korištenja kese koje iznosi dvadesetak minuta, moramo se pitati da li su one neophodne u svakodnevnom životu? Ni spaljivanje plastičnih kesa i ambalaže nije rješenje. Spaljivanjem se stvaraju opasni otrovni gasovi, izdvajaju se dioksini i teški metali, a nastali pepeo je otrovan i morao bi se odlagati na deponije opasnog otpada. Plastične kese takođe sadrže toksične materijale i spadaju u idealne prenosioce bakterija. Hormonski poremećaji, rak i povećan broj respiratornih poremećaja dokazani su kod ljudi koji su bili izloženi isparenjima zapaljene plastike. Vinilhlorid iz plastične mase polako se oslobađa u vazduhu i u pakovanoj hrani i uništava jetru, remeti nervni sistem i mušku polnu moć i imunitet. Ono što se dešava obalama jezera, rijeka i potoka, posebna je priča. Osim teško sprovodivih zabrana ima i drugih rješenja. Irska je 2002. godine uspjela da smanji broj plastičnih kesa za 90% nakon što je uvela taksu na plastične kese. Postoje i biorazgradive kese. Sve je bolje od ignorisanja problema. Istovremeno, svaka priča o turističkim potencijalima je smiješna dok se taj problem ne riješi. V.K. Vezani tekst: Besplatne kese - ekološki problem |