TUZLANSKI DOSJESaopštenje za javnost - Omladinski pokret Revolt Zgrada rektorata bitnija od studentskog kampusa Nakon višegodišnjeg iščekivanja da federalna vlada donese konačnu odluku kojom će kasarnu "Husein-kapetan Gradaščević" dodijeliti tuzlanskom Univerzitetu, krajem prošle godine - tačnije 18.11.2010. - to se konačno i desilo. Kasarna je dodijeljena Univerzitetu u svom punom kapacitetu i stoga su studenti, očekivali da će Univerzitet, zajedno sa nadležnim vlastima u kantonu i Opštini, što prije početi sa ulaganjima u njenu obnovu i adaptaciju. No, kao što to u našoj zemlji obično biva: logičan slijed događaja je izostao. Prije nepune tri sedmice, Rektorat Univerziteta u Tuzli je izašao u javnost sa prezentacijom idejnog rješenja projekta koji bi trebao omogućiti da se sadašnji Dom armije prilagodi potrebama i pretvori u sjedište Rektorata. Prema onome što je prezentirano, plan vodećih ljudi Univerziteta u Tuzli se sastoji u skupoj adaptaciji Doma armije koji bi u budućnosti trebao postati sjedište Rektorata, za čiju će realizaciju biti izdvojeno pet miliona KM!!! Prema podacima iz 2008.godine, Univerzitet u Tuzli pohađa oko 17.000 studenata kojima je za nastavu na raspolaganju prostor ukupne površine 34.747 kvadratnih metara. Podsjećamo, to je za 103.964 kvadratnih metara manje u odnosu na propisane europske standarde! Sa ovim se problemom studenti i uposlenici Univerziteta susreću se svaki dan, a njim su i čelnici Univerziteta itekako dobro upoznati. Standardi Bolonjske deklaracije, čiji su neoliberalni i kapitalistički principi i vrijednosti dovedeni u pitanje u progresivnim akademskim krugima mnogih evropskih država, se u Bosni i Hercegovini sprovode isključivo „preko leđa“ studenata, kojima se konstantno nameću nove finansijke i akademske obaveze. Sa druge strane je očigledno da Vlada TK i Univerzitet ne planiraju u skorijem roku unaprijediti neke druge evropske standarde, poput uslova i kvaliteta studiranja, odnosa profesora i asistenata prema studentima, borbu protiv korupcije, kompjuterizacije i sl. Shodno navedenim činjenicama mi postavljamo slijedeće pitanje: da li zaduženi rade u interesu studenata? Šta bi to trebali biti prioriteti u razvoju Univerziteta - da li je to izgradnja kampusa i upošljavanje novih asistenata, ili pak izgradnja novih kancelarija za Rektora i njegovu družinu? Dodatni apsurd je da menadžment Univerziteta prvi priliv sredstava koristi da bi sebi obezbijedili udobne, nove fotelje na lokaciji koja je udaljena barem 3 kilometra od budućeg kampusa, kojeg studenti tako željno iščekuju. U svakom normalnom društvu rektorat jednog univerziteta bi trebao da bude smješten na kampusu, gdje su i prostorije fakulteta, biblioteke, profesori i ostali nastavnički kadar, te na kraju i sami studenti bez kojih ovaj Univerzitet ne bi ni postojao. Omladinski pokret Revolt poziva čelnike Univerziteta Tuzli da u akademski, finansijski i svaki drugi fokus daljnjeg razvoja postave studente, njihova prava, poboljšanje uslova i kvaliteta studiranja, te zaustavljanje komercijalizacije obrazovanja, a da zadovoljavanje potreba birokratije i menadžmenta ostavi za neko drugo vrijeme. Ovom prlikom obraćamo se i studentima, te ih još jednom napominjemo da je krajnje vrijeme da izađu iz stanja apatije i pasivnosti i da se udruže i izbore za sebe i svoja prava jer niko drugi to neće uraditi za njih, pa čak ni Unija studenata kojoj je to primarni cilj i čiji (ne)rad više ne vrijedi niti pominjati. Omladinski pokret Revolt |