TUZLANSKI DOSJE

29.01.2011.
Tema Tuzlarija
Za i protiv ukidanja kantona


Dok je SDP bio u opoziciji često su iz redova te stranke upućivani zahtjevi za ukidanje kantona. Općinsko vijeće Tuzle je to tražilo i u zvaničnoj formi, u martu prošle godine upućena je takva inicijativa Federalnom parlamentu.

Svi zahtjevi za ukidanje opravdavani su ekonomskim razlozima koji su toliko očiti da ih ne treba posebno ni obrazlagati. Kantoni su mini države sa ustavima, parlamentima, vladama, ministarstvima, a to košta.

Kontra ekonomskim na stolu su politički razlozi zbog kojih su kantoni i uvedeni. O njima se nije previše govorilo pa treba podsjetiti da Federacija i kantoni nisu dejtonska tvorevina već rezultat famoznog Vašingtonskog sporazuma kojim je prekinut ratni sukob Bošnjaka i Hrvata. Pričalo se tada o Švajcarskoj i njihovom modelu kantona s navodnom namjerom da se osiguraju nacionalni interesi i prava Bošnjaka i Hrvata na cijelom području Federacije ali priča je jedno, a život je drugo. U kantonima sa hrvatskom većinom Bošnjaci se ne osjećaju baš kao svoji na svome, a isto tako ni Hrvati u kantonima sa bošnjačkom većinom. Drugim riječima, politički razlozi za postojanje kantona nisu valorizovani boljim životom ni Hrvata ni Bošnjaka ali su kantoni postali "sigurna para", što bi rekli "vrabac u ruci" za lokalne stranačke elite. Nema šanse da tog vrapca ispuste radi "goluba u Sarajevu" jer sklonost Sarajeva da majorizira ostale više je nego očita. Lokalnim "hadžijama" to je glavni argument protiv ukidanja kantona iako svako imalo dobronamjeran vidi da Republika Srpska, koja je zadržala predratno ustrojstvo, ima jeftiniju administraciju i bolje funkcioniše.


Kantone treba ....
Ukinuti
Zadržati ovakve kakvi su
Grupisati i smanjiti broj na 3-4
Smanjiti im ovlasti i racionalizirati ih

Rezultati
U suštini, niko od stranaka i političara NA VLASTI, nije za ukidanje kantona jer bi to značilo odricanje od privilegija čemu naši ljudi nisu skloni. To što su stranke sa hrvatskim predznakom glasnije protiv ukidanja kantona ne treba da ikoga zavarava. Ostale stranke isto misle, naravno iz svog interesnog ugla, samo što su mudro zaključile da je za njih bolje da šute jer glasnost hrvatskih stranaka im ne škodi a štiti i njihove interese. Dokaz za izloženu tvrdnju je očit, iz kantona sa bošnjačkom većinom do sada se nije čula inicijativa da se ti kantoni, kada već nema uslova za ukidanje kantona, bar objedine zajedničkom administracijom. U suštini, promptno izjašnjavanje nehrvatskih stranaka protiv trećeg, hrvatskog entiteta, automatski je prepreka i za objedinjavanje kantona sa bošnjačkom većinom, dakle, za zadržavanje postojećeg (za narod neizdrživog) stanja.

Da napravimo rezime. Razum kaže da kantone treba ukinuti ili makar smanjiti njihov broj na tri ili četiri. Politika ima drugu logiku utemeljenu na vlastitim interesima političara koji će do besvijesti "braniti nacionalne interese i čuvati zemlju od raspada", a u suštini zadržavati postojeće stanje koje omogućava i marginalcima da u biografiju upišu kako su bili kantonalni ministri, i usput pojačaju i svoje bankovne račune. Uostalom, "Valter se vratio" i "živi bili pa vidjeli" hoće li se i sjetiti svoje priče o ukidanju kantona a kamoli načiniti neki konkretan korak na tom planu.

A šta o svemu misli narod? Njega političari svakako ništa ne pitaju pa nije ni važno šta misli ali ipak evo prilike da svoje mišljenje pokaže kroz anketu i komentare.

V.K.