TUZLANSKI DOSJEMirni protest žena Srebrenice Nakon 11 godina priča o hapšenju Karadžića i Mladića imamo i dalje tu istu priču da ih treba uhapsiti, imamo i nove momente oko najvećeg zločina počinjenog za vrijeme agresije u Bosni i Hercegovini. Desilo se da su holandski vojnici, zaduženi za enklavu Srebrenica tog kobnog ljeta 1995. godine, ove godine nagrađeni za svoju "hrabrost". Imamo i optužbe, saznanja, neke istine koje isplivavaju na površinu ko je sve znao šta se sprema Srebrenici. Koja žrtva tamo ili ovamo pa rat je, valjda se mislilo, a nevinih je civilnih žrtava stradalo na hiljade. Kako je krenulo odgovarati neće niko, a ako i bude dobit će kaznu od par godina koju će odležati u zatvoru hotelu, sa TV-om, udobnim krevetom, bibloitekom, i svemu što treba da mu vrijeme brže prođe. Jedino što ostaje isto je bol majki koje nikada neće prežaliti svoju djecu i najmilije, i čiji smisao života je samo u čekanju pravde koliko god bila spora. I ovog su 11. žene Srebrenice bile na ulici, primijetili su ih samo rijetki prolaznici preko Sonog trga.  Mislilo se da će nakon rata kada istina izađe na vidjelo, kada i gledaoci Riste Đoge pogledaju i neki drugi kanal, doći do nekih velikih promjena. A šta se dešava? Dok se nove masovne grobnice otkrivaju kao da se opet čuje zveckanje oružja. Optimistički glasovi da će ovdje biti bolje kao da su sve tiši.  S.M. |