TUZLANSKI DOSJE

11.03.2011.
O slučaju Divjak iz drugog ugla
Samo da se ne talasa



Photo: rferl.org
Slučaj Divjak mobilisao je gotovo sve u Bosni i Hercegovini i, kao što se moglo očekivati, dogodila se polarizacija po entitetskim šavovima. Argumenti za i protiv sučeljavalju se i u regionu. Jedni generala smatraju „simbolom odbrane Sarajeva i BiH“ a drugi procjenjuju da postoje osnovi sumnje da je, zajedno sa još 18 osoba, po komandnoj liniji, odgovoran za zločin počinjen u Dobrovoljačkoj. Kada se tome doda uskakanje Vladimira Vukčevića na tuđi pravni teren, sa jasno definisanom zadaćom – na svaki način izvršiti reviziju istine o svemu što se događalo početkom devedesetih godina prošlog vijeka u Bosni i Hercegovini - onda imamo idealne uvjete za sve vrste manipulacija. Nije ni prvi ni posljedni put, jer i Vukčević i njegovi politički mentori u Beogradu ne shvataju da zdrav razum teško može prihvatiti pomisao da bi, na primjer, pravosuđe Zapadne Njemačke 50-tih godina prošlog vijeka, na osnovu dokumentacije koju su mu u naslijeđe ostavile Hitlerove službe, od Gestapoa do Abvera, moglo voditi istražne radnje protiv pripadnika Francuskog pokreta otpora za navodno počinjene ratne zločine u Alsazu. Ali tim apsurdom ovaj tekst se ne bavi.

Bez obzira ko, no neko procjenjuje da postoje osnovi sumnje da je određena grupa ljudi, među njima i general Jovan Divjak, počinila ratni zločin u Dobrovoljačkoj ulici. To je suštinski fakat od kojeg ne treba bježati i kojeg snažno podupire i izjava samog generala Divjaka. Ako je tako, a jeste, onda nema drugog načina za dobijanje konkretnog odgovora od onog koji se može dobiti po okončanju kompletne pravne procedure. Neko je prikupio neka dokumenta, saslušao neke svjedoke, nekoga osumnjičio za ratni zločin i sve to uputio Tužilaštvu BiH.

I to je jedna od bitnih adresa na koju treba upirati prstom, a možda i protestvovati pred sjedištem ove insititucije, jer je više nego očigledno da ne radi svoj posao kvalitetno. Teško se može prihvatiti i objašnjenje glavno tužioca BiH Milorada Barašina da je „istraga u toku“ kojim se, u suštini, pokriva višegodišnje držanje predmeta „Dobrovoljačka“ u ladici. Slično se dogodilo i sa predmetom „Tuzlanske kolone“, što ide na dušu njegovom prethodniku, Marinku Jurčeviću. Teško se oteti utisku da nekim ljudima u Tužilaštvu BiH nedostaje dovoljno profesionalne hrabrosti da okončaju istražne radnje u „osjetljivim predmetima“, jer štogod odlučili - da podignu tužbu ili od nje odustanu - negativne reakcije, zavisno od rješenja, mogu se očekivati na sarajevskoj ili banjalučkoj adresi. Beogradska se podrazumijeva.


Photo: Edin Tuzlak


Bez obzira na to, Barašin i njegov tim moraju shvatiti da odugovlačenje u „osjetljivim predmetima“ nanosi nepopravljivu štetu i dalje destabilizuje ukupne odnose u Bosni i Hercegovini. Nije normalno da toj destabilizaciji u značajnoj mjeri doprinosi sporo reagovanje Tužilaštva. Džaba, gospodo, strategija o procesuiranju ratnih zločina ako Tužilaštvo nije u stanju za devet godina (računavši vrijeme otkada je predmet formiran) odgovoriti na ključno pitanje - ima li valjane dokumentacije o ratnom zločinu u Dobrovoljačkoj ulici ili ne.

Nedogovornom ponašanju Tužilaštva BiH valja dodati i nedogovorno ponašanje nekada visoko pozicioniranih ljudi kao što je Ejup Ganić, i sam predmetom istražnih radnji Tužilaštva BiH. Način na koji on pokušava odbraniti generala Divjaka je prosto neshvatljiv i neprihvatljiv. Nabacuje omču oko vrata, vjerujem, nedužnom generalu. Tvrdnja koju Ganić ponavlja kao papagaj da je „JNA legitimni cilj“ navodno treba da posluži kao pokriće za nepotrebne žrtve u Dobrovoljačkoj ulici. Bez obzira na legitimnost bilo kojeg cilja, pa i JNA koja je tih dana u agresorskom maniru pokušala izvršiti puč u Sarajevu, pravila i običaje ratovanja definišu ženevske konvencije i nikakva legitimnost ne može biti opravdanje za prekomjernu upotrebu sile nad zarobljenim vojnicima. Ako ne zna drugačije, onda za Ganića bi najbolje bilo da na ovakav način ne brani generala Divjaka, jer njemu, odbrani Sarajeva ali i BiH nanosi nepopravljivu štetu.

Na kraju i organizatori protestnih skupova u Sarajevu morali bi se glasno i javno ograditi od pokušaja instrumentalizacije slučaja Divjak da bi se izvršio pritisak na Sud BiH pred kojim je u toku proces protiv Zulfikara Ališpage, optuženog za ratni zločin.

Nedopustvo je, niti se smije dozvoliti, da legitimno pravo na odbranu (otpor agresiji JNA i paravojskama iz Srbije) i nečija nevinost (slučaj generala Divjaka) budu pokriće za eventualno počinjene ratne zločine.

Sinan Alić
Tekst objavljen na portalu e-novine.com