TUZLANSKI DOSJESto godina dobrote Nana Muška poručuje ˝činite i mislite dobro˝! Izgubiti dvoje djece i doživjeti stotu nije nikakva sreća u životu, al´ tako je odredio Neko kome se nema pravo prigovarati. Takva je sudbina zadesila nanu Mušku Porobić, rođenu davne 1910.godine, koja je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu izgubila dva sina – Hajrudina i Fuada, a potom i muža Nazifa.  Po dolasku u Tuzlu živjela je dvije godine u izbjegličkom centru, a onda joj je gostoprimstvo ukazao Milenko Perkić zvani Blek, u čijoj kući je, bez ikakve naknade, sa snahom i unučadima živjela punih 13 godina. Tih prvih godina izbjeglištva sa tugom i poštovanjem se sjeća rahmetli Esme Ibrišimović koja se sa neizmjernom snagom i požrtvovanošću nosila sa bremenom posla koji je radila. “Da joj dragi Allah nurom osvijetli kabur, to je zaslužila naša Esma“, bistrog uma i sa suzama u očima se prisjeća nana Muška. Složiće se s njom svi koji su imali čast biti u Esminoj blizini. „Kad´ sam izgubila snagu u nogama i pala, mislila sam da mi je došlo vrijeme da selim, al Milenko mi nije dao. Nosio me po Gradini ko svoju majku, izašla sam nakon mjesec i po i opet stala na svoje noge. Štedila sam od svoje penzije i evo, bez ičije pomoći, uspjela obezbijediti krov nad glavom sebi, mojoj snahi Sevdi i unuku Ramizu. Sad mogu preseliti svojim sinovima, njihova djeca su na dobrom putu i imaju krov nad glavom.“  Ono što će iznenaditi mnoge je da nana Muška svako jutro ustaje najkasnije u pola 5, prošeta oko kuće, popije prvu jutarnju kahvu sa snahom i unukom, a onda se zabavi pletenjem čarapa, šivenjem dimija, a još uvijek, bez naočala, može uvući konac u iglu. Svoje haljine pere ručno (jer ih mašina dere), kaže da bi je bilo sramota da traži pomoć sve dok može sama sebi hizmet činiti. Nakon što nas je nana Muška oplemenila svojom pojavom, pričom, snagom duha koji kipi iz njenog onemoćalog tijela, ispratila nas je do kućnog praga sa selamima upućenim svim dobrim ljudima uz riječi zahvalnosti na posjeti i porukom: “Činite i mislite dobro, bićete nagrađeni ! Mala, ali pomno odabrana delegacija Službe za boračko-invalidsku zaštitu općine Tuzla se upravo tako osjećala. Obećali smo za predstojeći Bajram ponovo posjetiti našu nanu, u nadi da ćemo je zateći u dobrom zdravlju i sa smiješkom na licu. Služba za BiZ općine Tuzla |