TUZLANSKI DOSJEObilježena druga godišnjica smrti Ervina Čejvanovića Danas je na gradskom groblju Trnovac, u prisustvu rodbine, prijatelja i sportista obilježena druga godišnjica od smrti Ervina Čejvanovića (15), bivšeg kadeta FK Sloboda.  Možda i jedini san koji je Ervin Čejvanović imao bio je da postane fudbaler. Do četrnaeste godine redovno je trenirao u FK Sloboda, a onda su počeli zdravstveni problem koji su vremenom postali sve teži. Zadnje dane provodio u bolesničkoj postelji, okružen fudbalskim loptama i slobodinim dresom broj 24 koji je nekada nosio. Njegova privrženost sportu razlog je što je uz njega i sada jedna lopta, ovaj put uklesana u kamenu.  Majka, otac i sestra, slomljeni bolom, svoje dane jedan za drugim žive, bez sjaja u očima, bez puno radosti pred sobom. Bol za izgubljenim djetetom je neopisiva i teško ju je i zamisliti.  - Ervin se, kao i mnoga poslijeratna generacija djece, priključio kadetima FK Sloboda. Bio je zaista divno dijete, išli smo zajedno po turnejama, veselili se svakoj novoj utakmici, ali odjednom, za vrijeme prvenstvene utakmice, Ervin je pao i od tada su uslijedile teške muke po njegovo zdravlje. Mislili smo da je sve to prolazno, njegovi roditelji su poduzeli sve kako bi se oporavio, ali od sudbine se nije moglo pobjeći – rekao je Braco Crnkić, trener FK Sloboda.  Dirljiv govor pročitala je Jasmina Krivošija, iz Centra za djecu sa višestrukim smetnjama „Koraci nade“ Tuzla. - Nećemo kukati ni jadikovati, ni plakati za tobom, nego ćemo biti ponosni što smo živjeli sa tobom i učili od tebe kako treba biti hrabar i uporan. Samo tako i ti ćeš biti ponosan na nas. Drago Ervine još će mnogo behara našom Tuzlom izbeharati, tople zrake sunca će nas sve grijati i naša duša, kao i tvoja, smiraj će naći pa ćemo se opet sresti na raskrnici nekog puta koji vodi u ljepše sutra.   Učenjem fatihe, molitvom i polaganjem cvijeća završeno je obilježavanje. S.P. |