TUZLANSKI DOSJEPovodom 380 godina Behram-begove medrese u Tuzli Ishodište islamskog identiteta i učilište o bosanskom komšiluku Obnovljena Behram-begova medresa u Tuzli nedavno je proslavila 380 godina rada i postojanja. Škola koja je u svojoj višestoljetnoj povijesti bila duhovno i kulturno središte Bošnjaka Tuzle i cijelog regiona, najstarija je obrazovna institucija u ovom dijelu BiH. Sačuvana kapija Knjige kažu da je medresa nastala 1626. godine kao vakuf nadaleko čuvenog Tuzlaka Behram-bega, a prema njegovom naumu i vakufnami, bila je namijenjena školovanju „djece budućih generacija“. Kao finansijsku i materijalnu osnovu za ispunjenje ovog nauma, Behram-beg je tada uvakufio veća dobra u ovom gradu... - Zgrada nekadašnje medrese je u svojoj povijesti više puta rušena, ali i obnavljana. Posebno je obnovljena u vrijeme Austro-Ugarske i ta zgrada izdržala je sve do posljednjeg rušenja 1974. godine. Postojanje te „stare medrese“ kako su je zvali, kao i cjelokupnog Behram-begovog vakufa danas svjedoči samo sačuvana kapija na Skveru i džamija, u narodu poznata kao Šarena - kaže nam aktuelni direktor Behram-begove medrese u Tuzli prof. Vahid ef. Fazlović. Šta je tuzlanski vakif zamišljao kada je dao otvoriti prvu školu u kojoj su već tada, zapisi kažu, „sinovi uglednih Tuzlaka“ stjecali znanja „o vjeri, o sebi, o carevini“ teško da se danas može naći valjano svjedočenje. Moderna čitaonica  Zgrada današnje Behram-begove medrese smještena je u naselju Irac u Tuzli. U prizemlju je multimedijalni centar, biblioteka sa nekoliko hiljada naslova, moderna čitaonica, zatim tu su savremeno opremljen kabinet fizike i hemije, moderna fiskuturna dvorana, sale za sastanke, prostorije namijenjene razgovorima s roditeljima učenika... Sve ukusno namješ teno, čisto, na svom mjestu... U sklopu zgrade nalazi se i internat gdje trenutno stanuje 240 učenika „muške“ i 210 učenica „ženske“ medrese. O njima brine četrdesetak profesora i odgajatelja.
 - Medrese su oduvijek bile ishodišta islamskog identiteta muslimana Bosne, ali i učilišta o dobrom bosanskom komšiluku i univerzalnim ljudskim vrijednostima. Iskustvo medresa, pa i ove naše, simbol je znanja i učenosti ljudi ovog podneblja. Ovo je upravo model bosanske medrese, ali i model njenog učenika. Pogledajte samo ko su kroz historiju bili učenici, a ko profesori... Od najviših vjerskih autoriteta, do poznatih književnika, univerzitetskih profesora. Meša Selimović ovdje je pred Drugi svjetski rat predavao bosanski jezik... - ističe ef. Fazlović, naglašavajući da je, ipak, posebno ponosan kad nekog od svojih učenika sretne u bosanskim džematima kao vrijedne i predane imame.
Obnovili rad od 1993. godine  Rad Behram-begove medrese u Tuzli, odlukom tadašnjih vlasti, prekinut je 1949. godine. Od obnove njenog rada 1993. godine do danas u ovoj medresi hafizima je postalo 11 učenika. Danas ova medresa ima nadaleko čuveni hor sa profesorima Mevludinom Hajdarhodžićem i Halilom Mehanovićem na čelu... Djeluju i dramska, recitatorska, novinarska i druge sekcije. Škola ima i svoj list „Mishak“, utemeljen nesebičnom ljubavlju i znanjem poznate profesorice bosanskog jezika Melihe Terzić, koja je sa grupom mladih profesorica zaslužna za čvrste i gospodske temelje, posebno, tuzlanske ženske medrese.
Munara u obliku olovke Internatski život ima pravila koja se rijetko narušavaju, kaže nam Muhamed Hasanspahić, nekadašnji učenik ove medrese, vlasnik dvije fakultetske diplome, zaposlen u biblioteci. Pet dnevnih namaza se poštuju i oni su ustvari sastavni dio života svih učenika. Medresanska džamija okuplja jedan od najmlađih džemata u Tuzli i ona je, osim za namaze, nerijetko mjesto raznih tribina, predavanja, učeničkih debata... I nije samo ova džamija po tome jedinstvena. Nju, naime, krasi u svijetu jedinstvena munara izgrađena u obliku olovke. Neka se zna da u prostoru „ispod“ stanuje nauka. Najbolja gimnazija Tuzlanska medresa, po standardima koje primjenjuje Pedagoški zavod Tuzla, proglašena je najboljom srednjom školom u rangu gimnazija na području Tuzlanskog kantona. U ovoj školi, pored šest predmeta vjerskog sadržaja (kiraet, akaid, ahlak, fikh, hadis i tefsir) izučava se još 20 drugih predmeta, među kojima su i četiri strana jezika. Neki drugi dobri ljudi Put vakifa Behram-bega danas, 380 godina kasnije, slijede neki drugi dobri ljudi i vakifi. Njih 12 nedavno je dobilo vakufname vakifa-utemeljitelja ove sadašnje medrese, koji su od njene obnove 1993. do danas, materijalnim sredstvima, radom i znanjem pomogli da ova škola postane ono što jeste. Djevojke prve na večeri  U moderno opremljenom restoranu u vrijeme naše posjete servirana je večera. Najprije za djevojke ... Ćufte, pire krompir, desert ... Nakon večere dova "u znak zahvalnosti Allahu na njegovim nimetima" koje im je podario ... Tihi žamor, osmijesi na licima ... Osim što su obučene po islamskim propisima, ni po čemu drugom se ne razlikuju od ostalih djevojaka svoje generacije ... Nakon večere, jedne su sa svojom odgajateljicom prof. Aminom Agić svratile u čitaonicu, druge su, opet, otišle do svojih spavaonica ...
Restoran je bio prazan, stolnjaci zategnuti, postavljene nove korpe s hljebom ... Na redu su bili muškarci. Sjećanje prof.dr. Omera Nakićevića Meša Selimović, onako visok, lijep i mlad ...
... A tek profesori... To su bili najbolji profesori... Ulazi Meša Selimović na vrata... Visok, lijep... Mlad... Sjećam se nekih razgovora kasnije, mislim da je njegovo profesorovanje u našoj medresi bilo presudno za nastanak „Derviša i smrti“... Pa, Husein Dubravić kojeg smo zvali Đogo. Kakav je to samo pripovjedač bio!... Prava momčina. Crne, velike obrve, ispeglano odjelo, leptir mašna, u džepu maramica... Pa, profesor Muhamed Gagić, kasnije direktor putujuće partizanske Pedagoške škole, po oslobođenju direktor Gimnazije u Tuzli... Sjećam se profesora njemač kog jezika Džudže, zaboravio sam mu ime, ali, čini mi se još mu se sjećam boje glasa... A tek teolozi... Salih ef. Sivčević koji je tada bio član hodžinske kurije u Sarajevu, Ibrahim ef. Čokić... Da, to je onaj koji je još tada polagao profesorski ispit u Beču... Sjećam se profesora Redžepašića... U Tuzli su ga svi zvali „tajnik“... Zbog njegove elegancije svi smo mu se divili. Uvijek je nosio frak. Kad se pojavi na vratima učionice, sa njim bi istovremeno ušla neka posebna otmjenost i snaga. (Almasa HADŽIĆ - Avaz) |
