TUZLANSKI DOSJEFoto priča Prvo drvo na početku, po mnogima najljepše ulice grada, izgleda da živi zadnje godine svoga života. Stablo je potpuno šuplje, a to nekima nije bilo dovoljno pa su ga pokušali i spaliti. I pored svega još uvijek je na korijenima i odoljeva i vremenu i napasnicima.  Kada se dobije dozvola za gradnju objekta izgleda da nije potrebno tražiti i za razne rekonstrukcije, dodatke i sve ostale intervencije na nekoj kući. Tako je ova kuća prvo izgledala "normalno" pa se pojavio sprat sa balkonima, a sada je jedna strana u staklu a druga možda čeka i svoj red. Šarenilo boja, stilova, materijala i namjene dokazuje da se sve može kad se hoće.  Dok su zvaničnici polaganjem cvijeća pored spomenika Martina Lutera Kinga, odavali počast borcu za ljudska prava, pripadnik MUP-a je pokušavao regulisati saobraćaj na jednoj od najprometnijih raskrsnica u gradu. Kažem pokušavao jer je sudeći prema škripi kočnica i galami ispala još veća zbrka. Prije par mjeseci Tuzlarije su inicirale postavljanje semafora na ovu raskrsnicu, ideju je većina čitalaca podržala a mi još čekamo odgovor od nadležne službe.  Iako postoje mjesta predviđena za lijepljenje posmrtnica možete ih vidjeti na svakom koraku. Drveće se mnogima čini najpogodnije mjesto pa svaki umrli Tuzlak ima svoje bar jedno drvo što je u odnosu na trafo stanice, bandere, kontejnere, zidove još i dobro rješenje. Evo vidite kako je pano predviđen za neke posebne plakate koje stoje pod ključem našao i drugu namjenu.  S.M. |