TUZLANSKI DOSJEOslobođenje: Selim Bešlagić - intervju SDP se mora demokratizirati Nije istina da sam proglašen nepoželjnim u mojoj partiji. U SDP Tuzla nema raskola, ali oko nekih pitanja ima borbe mišljenja. Politički rivali su to pokušali iskoristiti da od nas naprave slučaj. Od toga nema ništa”, kaže za Oslobođenje Selim Bešlagić, nekadašnji gradonačelnik Tuzle i član Glavnog odbora SDP BiH. Razgovarao: Vehid JAHIĆ
“Pa jest, može se i tako reći. Na Izvještajnoj konferenciji OO SDP BiH Tuzla predložena je i usvojena Deklaracija protiv skladištenja plina na Rudniku soli Tetima. Bio sam protiv. To sam i sada. Predlagao sam da se ne donosi Deklaracija, da se o tom pitanju ne raspravlja bez argumentacije, stručnog mišljenja i istraživačkih projekata. Ukoliko struka kaže da je to opasnost, molim lijepo, neka se opredjeljuju kako hoće. Ni prijašnji komiteti nisu bez argumenata donosili stavove. Poslovne odluke trebaju donositi menadžeri i stručnjaci, a ne političari”, objašnjava Selim Bešlagić. Isti stav o plinu su imali i članovi Općinskog vijeća!? “Neka su vijećnici raspravljali, imaju na to pravo, ali i oni su trebali raspravljati sa argumentima, a ne emocionalno. Ne mogu ja ubjeđivati vijećnike kako će glasati, ali i meni niko ne može zabraniti da razmišljam po svom nahođenju, a pogotovo kada imam argumente”. SDP BiH su posljednjih godina napustili mnogi kadrovi. Ponovo ima nezadovoljstva pojedinih. Neki žele da ode i Lagumdžija. Zašto?
“Odnosi u našoj partiji se moraju demokratizirati. Naš potencijal ne može biti u nekoliko pojedinaca. Osim toga u partiji, kao i u drugim, ima ljudi koji misle samo na funkciju. Kada se dobiju izbori, sve je u redu. Kada se lošije prođe, manje je fotelja i više nezadovoljstva. Zbog toga neki odlaze, a vidite da nakon toga često mijenjaju stranke. Što se konkretno Lagumdžije tiče, ja nisam za sječe i smjene, ali ponavljam: partija se mora demokratizovati do te mjere da svako slobodno može reći šta misli. Tada neće biti potresa, jer će u slobodnoj razmjeni mišljenja glavnu riječ uvijek voditi oni u koje članstvo ima najviše povjerenja. To je princip koji treba važiti na svim partijskim nivoima”. U SDP-u stalno tvrde da imaju najbolji program, a podrška birača izostaje. U čemu je problem? “Bosna i Hercegovina je zemlja apsurda. Ovdje je skoro sve drugačije u odnosu na razvijeni svijet. GROZD je naš program ocijenio najboljim. Većina tih stavova bilo je u zahtjevima GROZD-a, kojeg je potpisalo 500.000 građana. Znači, naš program je realan, odgovara građanima, ali smo na izborima dobili samo 140.000 glasova. Pa to je skoro neobjašnjivo”.
“Osim programa, moramo se značajnije angažovati na realizaciji projekata. Socijaldemokrati vladaju u Tuzli, ali zbog strašne centralizacije u raspolaganju sredstvima, mi malo šta možemo pokretati samostalno, kako bi nas birači prepoznali kao šansu. Bez obzira na centralizaciju, smatram da ubuduće moramo “gurati” projekte brze ceste za Sarajevo i Orašje. U F BiH je sve učahureno... Kod nas se samo bave koridorom C-5, koji je inače državni projekt”. Državna i federalna vlast je već peti mjesec “na čekanju”. Dokle? “To je katastrofa, pravi haos. Nije rasulo, ali se ništa ne zna. U jednom čovjeku su sublimirane funkcije poslanika, ministra u tehničkom mandatu, kandidata za Federalnu ili državnu vladu i ne znam šta još. Ako država mjesecima može ovako funkcionisati, onda nam ne trebaju ni izbori. Vladajućim klanovima su bitnije fotelje od građana. To je posebno izraženo u F BiH. Umjesto da konstituišu vlast, vladajuće stranke pokušavaju iskonstruisati afere u i oko SDP-a. Da smo mi dobili izbore i toliko dugo čekali na formiranje vlasti, “razgulili” bi nas””. Koliko političku centralizaciju u entitetima prati i ekonomska? “Duboko sam razočaran što smo mi samo prividno decentralizovana država. Posebno se to odnosi na F BiH, koja ima kantone, ali se sve odluke donose u Sarajevu. Centralizacija je naročito izražena u velikim javnim državnim preduzećima. Niti građani, niti niži nivoi vlasti, nemaju nikakvog ni uvida, niti upliva u funkcionisanje ovih preduzeća. Sve se odlučuje gore. Apsolutno se zapostavljaju prerogativi nižih organizacionih formi.
Osim centralizacije, javna uprava je brojna. Šta s njom? “Priča o racionalizaciji javne uprave je lafina. Za njenu realizaciju mora postojati projekt. Mi ga nemamo. Ne može se očekivati racionalizacija javne uprave u državi gdje se previše administrira. Vidite, za svaku sitnicu vam treba po desetak nekih potvrda. Jednom se rodite, a rodni list morate vaditi svakih šest mjeseci. Kod nas stalno donose propise koji povećavaju administraciju. Naša javna uprava je preskupa. To moraju riješiti vladajuće stranke. Države sa izraženim nacionalnim konceptima, kao BiH, su skupe za građane.” Kako cijenite ulogu OHRa u BiH? “OHR nam treba, jer on još uvijek može kontrolisati i obuzdavati naše političke gluposti. Raniji visoki predstavnici su pomjerali stvari, makar pravili i greške. Švarc Šiling je napravio stratešku grešku što je vjerovao našim vodećim političarima, koji prema njemu nisu bili korektni. Pustio ih je da obmanjuju i njega i građane. Ključni političari su obećavali dogovore i promjene – od ustavnih do reforme policije. Međutim, samo su kupovali vrijeme. Šiling im je trebao dati rokove. Nakon toga imao je argumente da sam rješava stvari. Kada nema odgovornosti onda se političari ponašaju kako hoće. Bar u tome imamo dosta iskustva”. Šta se može očekivati od narednog kongresa SDP-a BiH? “Ništa revolucionarno. SDP neće mijenjati programski kurs. Mislim da imamo puno kongresa. Dovoljno bi bilo držati ih svake četiri godine. Dvije godine brzo prođu, a kongresi, zbog kadrovskih apetita pojedinaca, uvijek donose i određene potrese”, kaže Selim Bešlagić. (Oslobođenje) Priredio(la): V.K. |