TUZLANSKI DOSJEŽivotna priča Admira Sulejmanovića Borca Dječak koji je živio na ulici danas je uzoran učenik Kada je prije šest godina „Dnevni avaz“ objavio priču o dvanaestogodišnjem Admiru Sulejmanoviću Borcu iz Tuzle, koji je skoro pet godina prije toga živio, uglavnom, po haustorima i podrumima stambenih zgrada tuzlanskog naselja Slatina, malo ko je tada vjerovao da je ovo dijete svih tih godina odoljelo porocima koje mu je ulica nemilosrdno nudila i da će ostati dosljedan svom dječijem snu da jednog dana postane „pravi čovjek“. - Tačno je da sam mogao biti uličar, ali nisam. Nisam htio krasti i nisam se htio drogirati. Često sam bio gladan, ali sam izdržao. Prepušten ulici Bilo je ljudi koji su mi pomagali, posebno teta Meliha Bektašagić sa čijim sam se sinom družio... A onda je objavljena priča u „Avazu“ i ja sam vrlo brzo smješten u Dom za djecu bez roditeljskog staranja - prisjeća se Admir najtežih trenutaka u svom životu, kada je, nakon što mu je otac poginuo u Žepi s majkom došao u Tuzlu, a potom bio prepušten ulici i svemu onom što ulica nudi. Admira Sulejmanovića pronašli smo jučer u Građevinsko-geodetskoj školi u Tuzli. Životna priča Admira Sulejmanovića Borca Dječak koji je živio na ulici danas je uzoran učenik dobar je učenik trećeg razreda u odjeljenju keramičara i tesara. Razrednica Maida Ibrahimović s ponosom ističe da joj je Borac „učenik za svaku pohvalu, s primjernim vladanjem i bez i jednog neopravdanog časa“. Kolega Fikret - Najviše se družim sa Fikretom Jusupovićem iz razreda čija je sudbina vrlo slična mojoj. Kad se zapričamo, priznajem, jedina nam je želja da završimo srednju školu, po mogućnosti fakultet. I da imamo porodicu i djecu koja neće morati živjeti životom kojim smo mi živjeli. Admira i dalje u Tuzli zovu Borac. Neki predlažu da nadimak promijeni u Pobjednik. On sam veli da od nadimaka ništa ne zavisi. Važno je, kaže, samo željeti „postati čovjek“. Ponosni na Admira i Fikreta - U školi smo ponosni na učenike kakav je Admir Sulejmanović i Fikret Jusupović, koji su odrasli bez roditelja. Njihova životna priča zaslužila je da bude poštovana jer su primjer kako dijete može da izabere pravi put. Naša škola učiniće sve da im pomogne u daljem sticanju znanja i ohrabri ih u nastojanju da završe fakultete - kazala nam je prof. Senada Čičkušić- Šahović, direktorica Građevinsko-geodetske škole u Tuzli. Ne treba se stidjeti posla U Domu imamo džeparac, a i sam često zaradim novca. Znaju ljudi da sam vrijedan pa me zovnu da čistim kuće, perem prozore. Ne treba se stidjeti nikakva posla. I kad sam kao dijete spavao u haustoru na Slatini, ja sam znao sebi zaraditi. Kad si dobar i pošten, ljudi te vole... Dom me je prošle godine slao na more, a boravio sam i u Italiji - priča Borac. A. HADŽIĆ (Avaz) Priredio(la): S.M. |