TUZLANSKI DOSJEDragan Radovanović, zamjenik glavnog tužioca TK Većina transakcija dionicama Tuzlanske banke obavljena je legalno Da li je baš tako? Iz današnjeg "Dnevog avaza" izdvojili smo izjave zamjenika glavnog tužioca Tuzlanskog kantona Dragana Radovanovića, koji je na jučerašnjoj konferenciji za novinare u Kantonalnom tužilaštvu kazao da je većina transakcija dionicama „Tuzlanske banke“ krajem 1997. i početkom 1998. godine obavljena legalno. - Prvo treba razgraničiti jednu stvar u kojoj se često griješi: u ovom slučaju se ne radi o privatizaciji, već o prodaji dionica „Tuzlanske banke“. Ta prodaja, također je bitno, dogodila se 1997. i 1998. godine, a Tužilaštvo TK je prvi izvještaj Finansijske policije FBiH o tom slučaju dobilo u maju 2005. godine - kazao je Radovanović. - U slučajevima u kojima su naručeni i dionicama plaćeni poslovi u cijelosti urađeni, Tužilaštvo TK smatra kako nema osnova da je u tom slučaju izvršeno krivično djelo. Od svih transakcija dionicama „Tuzlanske banke“ urađenih u tom periodu najviše je takvih slučajeva, u kojima, dakle, nema osnova da se sumnja da je prekršen zakon - naglasio je Radovanović. U manjem broju slučajeva, istakao je on, postojale su sumnje, ali je takvim predmetima još 2002. godine nastupila zastara. -Zastara je nastupila dvije i po godine prije nego što je Tužilaštvo dobili prvi izvještaj Finansijske policije FBiH - ističe Radovanović. Tužilac Radovanović kazao je kako je neophodno izvršiti vještačenje građevinske i ekonomske struke. Vještaci bi trebali utvrditi da li su ugovoreni poslovi, koji su plaćeni dionicama „Tuzlanske banke“, zaista i urađeni. Eto, tužilac je rekao svoje i slagali se ili ne slagali sa njegovim konstatacijama, bit će onako kako on kaže, njegova je zadnja. Ipak, treba barem reda radi ukazati na neke nelogičnosti. Valjda po logici da se ono što nije zabranjeno može smatrati dopuštenim, transakcije dionicama "Tuzlanske banke" obavljene krajem 1997. i početkom 1998. godine ispadoše legalne iako su obavljene prije donošenja propisa koji to regulišu. Ako se i ne može naći pravna zamjerka takvom logiciranju, teško je složiti se sa opisanim razgraničavanjem privatizacije i prodaje dionica. A evo i zašto. Tuzlanska banka je svojevremeno osnovana kapitalom nekoliko državnih firmi. Markovićevom privatizacijom učešće u osnivačkom kapitalu banke pretvoreno je u dionice pa su DRŽAVNE (neprivatizirane) firme postale vlasnici dionica Tuzlanske banke. Do 1997. godine većinski vlasnik Tuzlanske banke je bila DRŽAVA posredstvom državnih firmi (Soda so, TDI, Termoelektrana Tuzla, Rudnik Kreka, HAK, Spreča, tuzlanska Elektrodistribucija, Elektroprenos). S obzirom da je u gornjim izjavama upotrebljen termin "prodaja dionica Tuzlanske banke", moramo se upitati kako se prodajom može nazvati nešto što se nije moglo kupiti? Notorna je istina da te dionice nisu prodavane, niti je njihova prodaja bila obznanjena niti su svi zainteresirani mogli da ih kupe. Dionice Tuzlanske banke nisu prodavane već su korištene kao sredstvo plaćanja privatnim firmama za poslove koje su one obavile za navedene državne firme. Drugačije rečeno, umjesto da obavljene poslove plate novcem, državne firme su plaćanje privatnicima obavile kompenzacijom sa državnom imovinom!! Svako ko misli da je kompenziranje državnom imovinom umjesto plaćanja novcem regularno neka se upita kako bi to izgledalo da željeznica na primjer, nekoj privatnoj firmi isporučeni tucanik plati (kompenzira) sa par kilometara pruge? Iako dionice nisu prodavane njihovim korištenjem kao sredstvom za plaćenje praktično je PRODANO DRŽAVNO VLASNIŠTVO privatnim firmama na ime kompenzacije za "obavljene" poslove. Dakle, prodaja je ipak postojala, samo ne dionica već državne imovine kroz kompenzaciju. A ako prodaja državnog vlasništva privatnom sektoru nije privatizacija, šta je onda privatizacija? Ako kompenziranje državnom imovinom (dionicama) nije privatizacija kako to da država više nije većinski vlasnik Tuzlanske banke? Priredio(la): V.K. |