TUZLANSKI DOSJEKad zamirišu Kabilove ramazanke... Nećemo pogriješiti ako konstatujemo da se na prste jedne ruke mogu nabrojati stanovnici šire tuzlanske regije koji nisu čuli za pekaru „Kabil“.  Na Kabilove lepine nisu ostali imuni ni mnogi stranci čija su nepca imala priliku da osjete kvalitet mirisnih lepina. I ono što mi odavno znamo, stranci su tek nedavno spoznali: ove lepine nemaju premca, naročito kad su napravljene tokom mjeseca Ramazana. Poznata porodica koja već 72 godine njeguje pekarski zanat sinonim je za kvalitet svega što se od tijesta pravi. I dok na tuzlanskim trpezama svakodnevno mirišu njihovi hljebovi, tokom Ramazana teško je biti karakter i odoliti vrućim lepinama.  Ramazanke, kako ih oduvijek zovu u ovim krajevima, posebne su po mnogo čemu. Svjedočiće to stariji mještani našega grada koji su pred početak iftara sa pletenim korpama dolazili po lepine za svoju porodicu.  - Na sat vremena prije iftara poslala bi me majka da kupim lepine. U ruke bi mi dala korpu od pruća i platnenu krpu kako bi po povratku lepine bile vruće. Žurno bi se vraćao kući jer je sofra već bila spremna, a lepine mirisale dok sam trčio uz vijugave mosničke ulice, prisjeća se jedan stariji gospodin koji i danas iftare dočekuje sa Kabilovim lepinama. A Kabilove ramazanke iste svih ovih godina! Kako i sami članovi porodice Kabil kažu, nema ni razloga za promjenu, jer prepoznatljiva receptura sa prstohvatom čorakota i puno ljubavi ono je što njihove lepine čini neodoljivim. - Naša lepina svojevrstan je brend grada i na to smo jako ponosni. Od kada je djed Muharem osnovao pekaru davne 1939. godine pa sve do danas, lepine pravimo po istoj, brižno čuvanoj recepturi. Sve tajne ovog zanata djed je prenio ocu Mustafi, a brat i ja smo treća generacija koja njeguje pekarski zanat naše porodice, kaže Muharem Kabil.  I dok tuzlanske ulice mirišu na vruće lepine, oni koji ih prave imaju mnogo posla. Nije lako stajati uz zidanu peć iz koje plameni jezici zapaljenog drveta dodatno zagrijavaju vanjsku temperaturu, ali mušterija ne smije osjetiti umor. - Poslijepodne su nešto veće gužve, ali zadovoljstvo kupaca je na prvom mjestu. Nastojimo da se naš umor ne osjeti jer iza svake lepine, hljeba ili peciva puno je posla koji uhodan tim radnika svakodnevno obavlja, ističe Muharem.  Duh tradicije i kašičica ljubavi začini su Kabilovih ramazanskih lepina koje su specifične i po tome što se čekaju godinu dana. Lepinu možete kupiti tokom cijele godine, ali samo ramazanku u određenom periodu godine. Iskusni znalci pekarskog zanata oduvijek su isticali da se najbolji među najboljima po ramazankama prepoznaju, zato nema razloga da im ne vjerujemo. B. K./ S. P. |