TUZLANSKI DOSJEProsjaci našeg grada Prosjaka u Tuzli ima jako puno. Veliko je pitanja ko od svih tih ljudi, koji traže novac od prolaznika, zaista treba tuđu pomoć a koji u tome vide jednostavan način da zaradi dovoljno za život. Mnogo je onih koji za prosijačenje koriste, uglavnom svoju djecu, na muzgavo dijete koje sjedi na ulici, prolaznici se sažale i bace nešto sitno. Od tog bačenog novca djeca, uglavnom malo dobiju. Iako nezaposleni, socijalni slučajevi djecu i dalje rađaju, pa nije neobično vidjeti mladu ženu koja prosi sa četvoro djece kao ova na slici.  U neposrednoj blizini, ispred Tuzlanske banke, tu je još jedana žena koja prosi sa malom bebom.  Ova žena kaže da je iz Sapne, da je sama, nema kuće, udovica je, živi na Kiseljaku. Godinama pokušava doći do muževljeve penzije ali je šalju iz jedne u drugu opštinu. Nepismena je, i ne zna kome da se obrati, prosi jer je to jedini način da preživi.  Mlađa žena u kolicima, često se može vidjeti kod Pošte. Iako je u invalidskim kolicima ona može da hoda. Jutros, sam vidjela da se zaustavila kod kontejnera, ustala, prošetala, pregledala smeće, zapalila cigaretu, sjela u kolica, i krenula prema Pošti.  Sve u svemu, ovo spada u ružne i tužne slike našeg grada, pred kojima ne treba zatvarati oči. S.M. |