TUZLANSKI DOSJEIgra ˝gluhih telefona˝ je ipak za djecu Svaka vijest, ma koliko za nekoga bila beznačajna, ukoliko u formi glasine može izazvati osvetničku reakciju nekih građana, od nadležnih službi bi trebala biti shvaćena ozbiljno, prije svega zbog tačnog informisanja javnosti i da "mala vijest ne bi postala velika" u slučaju da se zbog različitih interpretacija, okolnosti zakomplikuju. Zar se tako brzo zaboravilo kolika je moć glasina i da posljedice mogu biti tragične? Činjenica da se neki događaj desio u dane vikenda, kada takozvane službe za odnos sa javnošću ne rade, nije nikakvo opravdanje. Živimo u doba interneta kada se saopštenje može sastaviti i postaviti na službene stranice institucija i od kuće. Očito je da tehnika ništa ne znači ako se nema sluha za procjenu bitnog i nebitnog. Mediji su često zatrpani službenim saopštenjima tipa "sastala se faca A sa facom B", a onda kada se nešto važno dešava saopštenja potpuno izostanu. Posebno je zanimljivo kako se vrši selekcija vijesti na službenim portalima pa je jedan dan vijest da se prosula šolja mlijeka, a drugi dan nije vijest da se prevrnula cisterna sa mlijekom. Da vijest o "Ravnogorcima u Tuzli" nije beznačajna i nevrijedna zvaničnog izvještavanja, potvrđuje i nekoliko mailova pristiglih na adresu Tuzlarija. Nema sumnje da su različite verzije izazvale nelagodu i unemirenje ali i želju da se nešto preduzme protiv "četničije koja se razmahala". Očito je da dječija "igra gluhih telefona" nije za odrasle. Kada je igraju odrasli teško može proći bez glavobolje. S.M. |