TUZLANSKI DOSJESusret u redu pred Narodnom kuhinjom u Tuzli Sestre Gušić iz Tuzle, Zlatica (11) i Amira (20), kažu da po svoje dnevne obroke u Narodnu kuhinju dolaze otkako znaju za sebe. Pošto im je mama bolesna, pa sa oštećenom kičmom ne smije niti dugo stajati, niti sjediti, one su ovu obavezu odgovorno prihvatile i svaki dan u redu čekaju obroke. Hrana je, kažu, raznovrsna i količinski sasvim dovoljna za njihovu porodicu. - Danas smo dobili grah i kobasice. Skoro svaki obrok podrazumijeva i meso, a zavisno od donacija koje dobije kuhinja, varira i kvalitet hrane koju nam dijele, stidljivo nam priča starija sestra Amira dok u redu sa rodicom Nikolinom Bojić (11) i mlađom sestrom Zlaticom čeka svoj red na hranu. Bajram im je, kažu, najdraži praznik jer tada dobiju velike pakete hrane. Kad se nešto dijeli djevojčicama nije lako. - U takvim momentima ovdje bude ogromna gužva. Ljudi se guraju, a mnogi žele stići i preko reda, pa se često desi i da se potuku. Meni su jednom, gurajući me na vratima, slomili ruku dok sam pokušavala ući”, kaže sićušna Zlatica. Amira je završila Srednju krojačku školu i već je prijavljena na birou za zapošljavanje: - Daj Bože da bude nekog posla za mene. Iako mi je vrlo potreban, ne vjerujem da će mi pomoći to što sam na birou, jer posla jednostavno nema. Nisam mogla upisati kriminalistiku, iako mi je to najveća želja i nije mi mrsko učiti. Međutim, taj fakultet je u Sarajevu, ali i da je u Tuzli, ne bih mogla studirati jer moji roditelji nemaju novca. Nevino i ushićeno Zlatica prekida stariju sestru i kaže nam da će ona biti vaspitačica u obdaništu i da je ništa neće spriječiti u tome pošto „samo ona zna koliko voli djecu i nekako će se snaći”, kaže. Svi koji dolaze u Narodnu kuhinju, pričaju nam sestre Gušić, poznaju se pa se druže za vrijeme čekanja u redu. Kada dobiju hranu, spakuju je u kantice pa zajedno kroz grad idu svojim kućama. Amila ČITAKOVIĆ - Oslobođenje Priredio(la): V.K. |