TUZLANSKI DOSJEReagovanje Sevlida Hurića Kako Šimo Ešić proizvodi elektricitet! Iz Šiminih udžbenika naučili smo kako mačka proizvodi elektricitet (“Uzmite mačku, vucite je po ćilimu...”), ali zahvaljujući ovoj polemici objavljenoj na Tuzlarijama mnogi vaši čitaoci uvjerili su se kako to radi Šimo Ešić. S velikom nelagodom odlučio sam još jednom reagirati na pisanje Šime Ešića na vašem portalu. Radim to zbog javnosti koju poštujem i kako bih još jednom ukazao na podmetanja i laži kojima se u svom posljednjem tekstu koristi Šimo Ešić. Svima onima kojima je ova polemika već dosadila upućujem izvinjenje i molbu da imaju još malo strpljenja i pročitaju moj tekst. Tužno je da čovjek koji se skoro 20-ak godina bavi izdavaštvom (kako to Šimo Ešić zna često istaći) ne zna osnove tog posla. U prvom svom reagiranju pozivao se na nekakav zakon o štampi, kojim se po Šiminom razumijevanju uređuje izdavanje i distribucija udžbenika. Za Šiminu informaciju jedini zakon kojim se regulira izdavaštvo (dakle i izdavaštvo udžbenika) na nivou Federacije jeste Zakon o izdavaštvu, koji je naslijeđen iz bivše države i kojim se, da budemo sasvim precizni, nažalost gotovo ništa i ne uređuje. Čovjek koji se bavi izdavanjem udžbenika morao bi također znati da nadležnost za udžbeničku politiku, prema Dejtonskom sporazumu, pripada kantonima/županijama i da Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke ovlaštenjem nekih kantona samo vrši izbor, tj. recenziranje udžbenika, koje onda kantonalna ministarstva prihvataju ili ne prihvataju (kantoni s većinskih hrvatskim stanovništvom ove odluke Federalnog ministarstva uopće ne prihvataju i drže do njih kao do lanjskog snijega, pa se naš dobri i čestiti Šimo Ešić, kao ni ja uostalom, i ne pojavljujemo sa svojim udžbenicima na području Županije 10 ili Zapadno-hercegovačke županije). Također, neko ko se bavi tim poslom trebao bi znati da Federalno ministarstvo recenziranje (zapravo odobrenje za upotrebu) radnih sveski već odavno uopće ne radi, nego je taj posao potpuno ostavljen kantonima (zbog toga se neka rješenja o upotrebi radnih sveski i ne nalaze na listi Federalnog ministarstva obrazovanja). Da se ne pravimo naivnim, Šimo Ešić zna sve ove stvari, nego ih naprosto prešućuje da bi iznio svoje laži o tome kako izdavačka kuća NAM krši nekakav zakon i kako neovlašteno distribuira radne sveske. Zbog javnosti smo dužni demantirati da IK NAM Tuzla krši bilo koji zakon (posebno one koje navodi Šimo Ešić, a koji zapravo i ne postoje). Kao dokaz o kakvom se smutljivcu radi, dostavljamo rješenje Ministarstva obrazovanja TK (jedinog nadležnog za davanje rješenja/saglasnosti za distribuciju radnih sveski na području ovog kantona, a slična rješenja posjedujemo i za ostale kantone). Toliko o njegovoj prvoj laži! Šimo Ešić nadugo i naširoko piše o svom sukobu s Ministarstvom za kulturu oko autorskih prava, a nijednom riječju ne demantira da je Fondaciji za izdavaštvo dužan nekoliko stotina hiljada maraka po osnovu nevraćenog kredita, čime je sve ostale izdavače, koji su čestito i pošteno vraćali svoj dug, zavio u crno, jer ne mogu koristiti sredstva koja je “principijelno” zadržao/posudio Šimo Ešić. Lijepo bi bilo da Šimo Ešić kaže koliko je njegova divna mila lijepa gizdava Bosanska riječ dužna po osnovu neplaćenih poreza i doprinosa. Ili možda s poreskom upravom također ima neki spor oko “autorskih prava”. Predlažem mu da i njima očita moralnu lekciju o poštenju i čestitosti. Što se tiče moje imovine i načina na koji sam je stekao, Šimo Ešić naravno opet laže. Moje auto ne vrijedi 200.000 KM kako je napisao (slagao) Šimo Ešić, nego mnogo, mnogo manje. Na moju žalost (a vjerovatno na Šiminu radost) i ostala imovina mi je mnogo manja od onoga što navodi Šimo Ešić. Sve u svemu, moja ukupna imovina (uključujući ono što smo moja supruga i ja naslijedili) nekoliko je puta manja od onoga što Šimo Ešić duguje dražavi. I onda sam ja lopov, a Šimo Ešić čestit čovjek. Što se tiče načina na koji sam je stekao, nadležni organi su u više navrata provjeravali moje poslovanje i, za razliku od poslovanja Šime Ešića, nisu utvrdili nikakav bitan propust, neplaćanje poreza i doprinosa ili, ne daj Bože, kriminal. Zna to, naravno petljanac iz Wuppertala (mjesto u prijateljskoj Njemačkoj gdje živi Šimo Ešić i gdje vjerovatno “lageruje” novac od utaje poreza i neplaćenih obaveza prema državi i drugim povjeriocima). O klevetama i uvredama, kao i o izlaganju moje porodice mogućem linču i ucjenama, Šimo Ešić morat će objašnjenje dati na sudu. Iz Šiminih udžbenika naučili smo kako mačka proizvodi elektricitet (“Uzmite mačku, vucite je po ćilimu...”), ali zahvaljujući ovoj polemici objavljenoj na Tuzlarijama mnogi vaši čitaoci uvjerili su se kako to radi Šimo. Sevlid Hurtić, direktor IK NAM Tuzla    |