TUZLANSKI DOSJEReagovanje Šime Ešića na pisanje direktora IK NAM  Poštovana redakcijo,
kada sam vam poslao otvoreno pismo, nije mi bila namjera polemizirati ni sa kim, naročito ne sa g. Sevlidom Hurtićem, jer bi to, značilo sa problema na koji sam ukazao, višegodišnje favoriziranje kuće NAM, koje je ove godine i slijepcu vidljivo, preći na teren ličnih uvreda, insinuacija i podvala, što mi, u ovim mojim godinama, jednostavno ne treba. U svom otvorenom pismu nigdje nisam rekao „uradio je to Sevlid Hurtić“, nego sam govorio o postupcima i metodu rada kuće NAM. On u svom pismu – i sami vidite šta čini. Ne odgovara kako je moguće da 5.000 učitelja (ovo nije moj, nego njegov podatak) MISLI ISTO SVOJOM VOLJOM, nego nam zamagljuje nečasne radnje pitanjem kako je moguće toliko ljudi korumpirati. A ja, koliko se sjećam, nisam rekao da je toliko ljudi korumpirano, nego sam ukazao na problem činjenicom da izdavač NAM jeste dijelio parfeme (to sam lično vidio i u tekstu upotrijebio kao metaforu - a da je samo parfeme!) i da ga jeste instalirala prethodna vlast otkupom svih NAM-ovih udžbenika, pa i onih katastrofalnih, a od drugih izdavača samo onoga što NAM nema u ponudi. To uporno govorimo i ja i ostali izdavči već godinama. Da je to nepobitna činjenica govore i spiskovi udžbenika po kojima će se raditi i ove godine. Ono što me ove godine iznenadilo (i zašto sam se oglasio) jeste da ni ova nova vlast nije pokazala volju da to zaustavi, a povjerovali smo joj da neće biti kao što je bila prošla, i drugo – porazila me činjenica da oni čiji poziv najviše cijenim – učitelji – ćute. Moram, ipak, zbog javnosti koju poštujem, odgovoriti na dvije stvari. Prva je nezakonito stavljanje u distribuciju i naslova za koje NAM nije dobio odobrenje. Ko hoće da provjeri da li govorim istinu, neka otvori zvaničnu stranicu Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke i neka pogleda zvanični spisak odobrenih udžbenika i priručnika i neka se sam uvjeri da li na popisu postoji Radna sveska za matematiku 5 i Naš jezik 6 kuće NAM. To predlažem, jer g. Hurtić nam, umjesto Rješenja Federalnog ministarstva, koje je nadležno u ovom slučaju, i koga on nema, podmeće rješenje Ministarstva Unsko-sanksog kantona. Dajem na uvid čitaocima vašeg cijenjenog portala i naredbu Prosvjetne inspekcije TK o povlačenju spornog naslova iz distribucije. Tu naredbu, naravno, kuća NAM ne samo da nije ispoštovala, nego je isposlovala “ćage” iz Bihaća i to isto ponovila narednih godina u slučaju Našeg jezika 6. Dajem javnosti na uvid i tužbu, koju je uredno zaprimljena u Općinskom sudu Tuzla, ne bi li se sudija u čijoj ladici ona stoji gotovo pune 2 godine, prisjetio da se, možda njome i pozabavi.
Druga stvar koju želim razjasniti javnosti jeste, vrlo krupna, Hurtićeva insinuacija da Bosanska riječ duguje “više stotina hiljada državi”. Svi koji prate izdavaštvo, naročito moje kolege koje rade i još ponešto osim udžbenika, odavno znaju (Hurtić to ne zna jer u izdavaštvu i ne radi ništa drugo osim onoga što mu donosi visoki profit) da Bosanska riječ ima SPOR sa Fondacijom za izdavaštvo iz razloga što je Fondacija (čitaj: Federalno ministarstvo kulture, dakle – država) prije 4 godine neovlašteno oformila web stranu www.lektira.ba na koju je, ne pitajući vlasnika izdavačkih i autorskih prava, stavila integralne tekstove svih lektirnih naslova od kojih i 35 za koje je autorska i izdavačka prava platila i posjeduje Bosanska riječ Tuzla. Moji autori i ja pokušali smo se dogovoriti sa Fondacijom i nakon višemjesečnog pregovaranja i utvrđivanja činjenica, upravni odbor Fondacije je zaključio da jeste povrijeđeno imovinsko pravo i jeste nanesena materijalna šteta IK Bosanska riječ Tuzla i tražili su da im se ispostavi račun, koji su bili spremni platiti. Pošto račun nije plaćen, a novi upravni odbor Fondacije čak odbio da o njemu i razgovara, jer je, kako nam je saopštio “skinuo spornu web stranu sa interneta” (nakon 3 godine!), ja sam cijelu stvar bio prinuđen prepustiti sudu. Tu nastaju problemi za Bosansku riječ, jer svima je jasno kako izgleda kad se bori “šut sa rogatim”. Ali to je posve druga tema. O Hurtićevom poštenju prema državi dovoljno govori podatak da je posao u izdavaštvu i počeo, i nastavlja, neovlaštenim masovnim kopiranjem udžbenika drugih izdavača. Zakon kaže da je neovlašteno kopiranje klasična krađa – dakle, krivično djelo. I, usput, da napomenem – iako je stvar preozbiljna da bi je se samo usputno kontsatiralo: najveći izdavač u BiH, čuvena “Svjetlost”, pala je najvećim dijelom zbog toga što su organizirane kriminalne grupe masovno neovlašteno štampale i distribuirale njihove udžbenike. Bosanska riječ, jeste u teškoćama (kao što su i svi ostali izdavači koji žive od knjige a nemaju organiziranu podršku jakih političkih lobija) ja to ni pred kim ne tajim. Naprotiv. U obraćanju direktorima osnovnih škola to sam posebno podvukao, apelujući i na njihovu svijest i savjest da se škole potrude pravičnije rasporediti “udžbenički kolač” tako da preživi još neko osim kuće NAM. To i sada činim pozivajući učitelje da svojim odlukama (bez obzira na koji način su one isposlovane) ne guraju u džep sve jednom čovjeku koji novcem iz državnog budžeta (otkupljeni udžbenici) kupuje vile po Vlašiću i slavodobitno se ispred njih i nas vozika u džipu od 200.000 KM, likujući već sad nad dokidanjem još jedne renomirane kulturne institucije. Tim prije što to kvalitetom udžbenika, na koju se poziva, ni izbliza ne zaslužuje. Jer, poslije čuvenog vuka na grani (koji je u međuvremenu sišao) na pomolu je novo epohalno naučno otkriće iz Namovih udžbenika: od ovaca ne dobijamo mlijeko, vunu i meso, nego MED, krave daju BATAKE, saobraćajni znaci su ubodeni na kolovoz... Poštovane čitaoce vašeg cijenog portala i, naročito direktore i učitelje, koji su se listom opredijelili za Namove udžbenike kao “najkvalitetnije”, upućujem da prate narednih dana događaje, o tome će sigurno nešto podrobnije saznati. Ja se više ne namjeravam oglašavati. Šimo Ešić Vezani tekst: Ucjene i prijetnje Šime Ešića i Vanje Rorića |
