TUZLANSKI DOSJEJoš jedan razlog za reviziju privatizacije Kome se pomaže, radnicima ili vlasnicima ˝Konjuha˝?  Priča o "Konjuhu" približava se sretnom rješenju. Niko ne može biti ravnodušan kada radnici štrajkuju glađu pa namjeru općinskih, kantonalnih i federalnih vlasti da im pomognu svakako treba pozdraviti. Kako je javnost obavještena, ideja je da Konjuh kod Razvojne banke dobije kredit u visini od 12, 5 miliona KM čiji bi garanti trebali da budu Općina Živinice (2, 5 miliona), TK (4 miliona) i FBiH (6 miliona). Općinsko vijeće Živinica je odluku o garanciji već donijelo, očekuje se da naredne sedmice to učine Vlada TK i Vlada FBiH. Za uzvrat od Konjuha se traži da izmjenom Statuta omogući da država kroz svoje predstavnike u Nadzornom odboru ima kontrolu nad onim što radi menadžment ove firme.
Ništa od navedenog nije sporno do trenutka dok se ne postavi pitanje kome se zapravo pomaže? Radnici su istureni naprijed, pomaže se njima ali ne direktno već tako što će im se spašavanjem firme sačuvati radna mjesta pa će im ta firma možda nekad i isplatiti 10 plata koje im duguje. Međutim, Konjuh je privatizirana firma, ima vlasnika i jasno je da ova intervencija vlasti direktnije pomaže vlasniku nego samim radnicima. Nejasnoće oko vlasništva Zajedničko za sve priče o Konjuhu je da svi, i sindikat i vlasti, krivicu za sadašnje stanje lociraju u menadžment Konjuha, traži se i istraga mogućih kriminalnih radnji. S obzirom da je menadžment postavljen od vlasnika, zapravo je sva odgovornost na vlasniku i tako dolazimo do pitanja koje nije nimalo nevažno za cijelu priču, ko je zapravo vlasnik Konjuha, kakva je vlasnička struktura te firme? U svim dosadašnjim saopštenjima sindikata, te sa održanih sastanaka radnika i predstavnika vlasti, vlasnik Konjuha se ne spominje pa je sasvim normalno da se upitamo o kome se radi jer, da ne ponavljamo, odgovornost vlasnika za agoniju Konjuha je najveća. Prema nepotpunim podacima koje smo uspjeli naći na internetu, a odnose se na 2007. godinu, kada je firma još dobro poslovala i imala odličnu vrijednost dionica na berzi, poznati vlasnici su bili: AVBAR IVAN | NOVO MESTO, SVN | 9.96 % PILJIĆ GORDANA | TUZLA, BIH | 7.09 % MUSLIM ELVIR | Sarajevo, BIH | 3.83 % BUKOVIĆ BRUNELLA | ZAGREB, HRV | 2.06 % DUFOUR XAVIER MARCEL PIERRE | CHARENTAY, FRA | 2.06 % KADRIĆ ŠEKIB | ŽIVINICE, BIH | 2.03 % AVBAR KARMEN | NOVO MESTO, SVN | 2.00 % BRČANINOVIĆ ELDIN | ŽIVINICE, BIH | 1.92 % BUKOVIĆ MIRANDA | ZAGREB, HRV | 1.86 % Ovdje treba uočiti da ovi vlasnici posjeduju oko 33% dionica dok za preostalih 67% možemo samo pretpostaviti da se radi o sitnim dioničarima, vjerovatno samim radnicima Konjuha i onima koji su kupovali dionice na berzi. Šta se desilo nakon 2007. godine, da li je došlo do preuzimanja firme od strane nekoga ko je obezbjedio većinsko vlasništvo nije poznato ali je itekako zanimljivo. Posebno je zanimljivo ako su još uvijek većinski vlasnici baš radnici Konjuha jer bi tada i sami imali odgovornost za stanje u kojem se firma našla. U svakom slučaju, s obzirom da se radi o privatnoj firmi i modelu pomoći kojeg nakon Konjuha mogu zatijevati i druge privatne firme, bilo bi poželjno da se javnosti saopšti kakva je vlasnička struktura "Konjuha". I ne samo to, ako se već pomaže privatiziranoj firmi onda treba i da se zna ima li propusta u privatizaciji te firme i da li su ispoštovane sve ugovorene obaveze. Takođe, ovo je prilika i da podsjetimo sadašnju vlast da je u godinama opozicionog djelovanja često spominjala potrebu revizije privatizacije. Ta potreba i dalje postoji, legalnih i poštenih privatizacija je bilo toliko malo da se mogu smatrati incidentom, milioni i milioni maraka završili su gdje nisu smjeli a radnici na ulici. Krajnje je vrijeme da se o zakonu kojim će se regulisati revizija privatizacije prestane pričati već da bude donesen. Kad će ako neće sada? Ili su partnerski odnosi među strankama na vlasti važniji? V.K. |